Zuitus Unique Intellectual Thought

(tekst objavljen na lukavačkom info portalu SodaLive 20.5.2012.godine)

KAKVE TO MLADE OSOBE ŽELIMO DA NAS PREDSTAVLJAJU U POLITICI NA LOKALNOM NIVOU?

      Bilo kakav autorski tekst koji bi se odnosio na ovu temu, po nepisanom pravilu „web portala“ bi izazvao salvu negativnih komentara čitalaca koji bi se odnosili na nivo kompetentnosi autora da uopšte piše o ovoj temi.

     Zbog toga će autor, ljubazno zamoliti  čitaoce da nam pomognu tako što će putem svojih komentara formirati jedan okvir koji će kao rezultat imati stav javnosti o ovom pitanju.

     O čemu se dakle radi? Bliže se lokalni izbori i formiraju liste kandidata iz reda mladih koji će u naredne četiri godine predstavljati interese naše lokalne zajednice. Činjenica je da gotovo sve političke opcije koje egzistiraju na našoj opštini, kao određeni broj kandidata zaista postavljaju mlade osobe.

     Postavlja se jedno realno pitanje: Kakve to mlade osobe želimo da nas predstavljaju u politici na lokalnom nivou?

     Da ne bi bilo da samo tražim pomoć čitalaca, izložit ću neke karakteristike za koje ja lično smatram da bi morale biti zadovoljene od strane mladih osoba koje se žele baviti politikom. Ja neću izmišljati toplu vodu, nego ću se pozvati i dopuniti određene karakteristike koje sam kao student naučio od svog profesora i mentora dr. Besima Spahića.

1. Kakva je ta mlada osoba kao čovjek (kao otac, muž, susjed, sugrađanin itd.)
2. Kakva je ta osoba kao profesionalac (nivo obrazovanja, mjesto obrazovanja, znanje onoga o čemu se obrazovao, lična (iskrena) motiviranost …)
3. Komunikacijska sposobnost (govor, jezik, šarm, vanjski izgled, empatija…)
4. Psihološka struktura (poznavanje samog sebe, da li je previše samopouzdan i na osnovu čega, arogantnost, isključivost…)
5. Druželjubivost (filantropija)
6. Hobiji ( da li ih ima?, koliko je angažovan u tome i priznat…)
7. Uspjesi (lični, društveni, profesionalni…)
8. Doobrazovanje (jezici, seminari, simpoziji…)
9. Politička edukacija ( stepen uključenosti u aktivnosti stranke (Centrale) kojoj pripada, mreža ljudi koje poznaje i koji bi sutra mogli pomoći u implementaciji projekata vezanih za dobrobit Lukavca…)
10.  Putovanja ( koliko je osoba putovala po Evropi ili svijetu i posmatrala dobre prakse koje eventualno može aplicirati na našoj opštini u slučaju da postane političar…).
11.  Prisustvo u javnom životu lokalne zajednice i u društvenim medijima svakako.

Iskreno se nadam da ćemo na kraju ove diskusije formirati stav o tome kakve nam to mlade osobe trebaju u politici i da će čelnici političkih partija barem djelimično to imati u vidu prilikom formiranja liste kandidata iz reda mladih.

Unaprijed zahvalan na Vašem doprinosu!

Overdose premijerkom u dnevniku Nove TV

Rado gledah dnevnik na Novoj TV. Od samog početka emitovanja su postavili standard koji je bio „nešto novo“ na našim prostorima i prije svega originalan. Kao studentu novinarstva mi je bio jako interesantan taj koncept. Međutim, kako vrijeme prolazi ne vidim nikakve promjene, niti u dizajnu, niti u politici. Nema više inovacija i svežih ideja. Izgleda da, kao uostalom i svi dnevnici koji se emituju na TV programima u našoj regiji, nekako stagnira.

Ali u poređenju sa svim ostalim ključnim informativnim emisijama na bilo kojoj TV, ovaj na Novoj me u posljednje vrijeme jako asocira na premijerku Jadranku Kosor. Čim prebacim na Novu i želim da gledam dnevnik, očekujem da ću dosta puta vidjeti premijerku i dosta puta čuti njeno ime. Sve u pozitivnom kontekstu naravno. I vidim, a i čujem. Sada je vrhunac i nastupio je “overdose premijerkom”.

U medijskom svijetu se, nažalost,  sve vrti oko novca. S obzirom da se bavim medijima, komunikacijama, a pomalo i politikom nikako ne mogu da dokučim, pa barem i okvirno, koliko košta ovaj Ugovor.

Overdose poginulima

Da bi vijest bila vijest poželjno je da neko pogine. I odmah ćemo to imati priliku da gledamo i slušamo u medijima. Bez obzira na totalnu irelevantnost vijesti za naše živote.

Autobuske ili željezničke nesreće u udaljenim područjima su samo jedan od primjera. A o “krvavim mobitelima” naprimjer ni rječi. U mobitele kao i druge elektroničke uređaje se ugrađuju minerali koje velike kompanije zbog niske cijene nabavljaju na globalnom crnom tržištu.Osjećam se jako loše razmišljajući da sam sa svakim kupljenim mobitelom u mom životu finansirao nezasitu profitom kapitalističku mašineriju koja je naprimjer  svjesno finansirala da jedan od 5 miliona života u Kongu bude brutalno ugašen.

A koliko još takvih uzročno-posljedičnih slučajeva koji se tiču lično nas postoji u svijetu u kojem živimo? Slučajeva koji zaslužuju da uvijek zauzimaju ključna mjesta u medijima. Mediji su ipak puni gluposti koji imaju za cilj da se ne razmišlja ili da se navede da se razmišlja onako kako je neko jako dobro servirao.

Prijemni ispit za upis druge generacije polaznika Političke akademije Stranke demokratske akcije održao se 19. decembra 2010. godine u Sarajevu.

Nakon što sam se, prije par mjeseci, regularno prijavio na Javni poziv, dobio sam poziv od Tima Političke akademije SDA da prisustvujem ovom prijemnom ispitu. I prisustvovao sam.

Prvi dio prijemnog se odigrao u sali Općine Centar Sarajevo. Ono što me je odmah iznenadilo, a pomalo i uplašilo, je broj kandidata. Kako sam uspio doznati na konkurs se prijavilo stotinjak kandidata, dok je tog dana u Sali bilo, po slobodnoj procjeni, oko osamdeset njih.

Da li intencionalno ili igrom slučaja, sala Općine Centar u Sarajevu je bila hladna. Ali odmah čim je počeo pismeni dio ispita, kandidati su se zagrijali i počeli skidati svoju odjeću. Jer ispit nimalo nije bio lagan.

Počelo je sa pisanjem eseja na temu ličnog stava po pitanju približavanja BiH Europskoj Uniji i to u svijetlu ustavnih reformi. Ja sam se tu držao dva pravca: nužnosti za jačom regionalnom saradnjom te koncepta da se „prošlost ne smije zaboraviti, ali se moramo okrenuti ka budućnosti“.

U istom trenu kada su se pokupili eseji, podijeljeni su drugi testovi. Bio je to test općeg znanja koji me je po svojoj koncepciji pozitivno iznenadio. Zahtjevani su odgovori na pitanja ko je Steve Jobs, David Cameron, Mark Zuckenberg…ili pak po čemu je to poznat Julian Assange. Vrlo moderno nema šta i iskrene čestitke tvorcu testa! Nisam odgovorio na sva pitanja. Moje mišljenje je da kada se odgovori na sva pitanja u testovima poput ovih, i to još tačno…to takođe dosta govori o osobi. Znate na što mislim naravno.

Po završetku testa općeg znanja, odmah su podijeljeni i testovi za pisanje eseja na engleskom jeziku. I tada već nikako nije bilo hladno u sali! S ovim testom nisam imao nikakvih problema jer sam engleski već dosta usavršio radeći „već“ pet mjeseci u Global Ispat Koksnoj Industriji Lukavac. I već kada sam spomenuo ime kompanije (što odmah implicira da ću ovaj tekst morati koristiti i u Press Clipping-u na poslu) da kažem i da se radi o kompaniji svjetske klase, jednom od najvećih BH izvoznika i bitnom faktoru povećanja industrijske proizvodnje u BiH.

Poslije završetka pismenog dijela ispita, ne moram ni isticati da se odmah pristupilo usmenom dijelu polaganja prijemnog.  Intervju je održan u zgradi Centrale SDA u Sarajevu. Bila je to ujedno prilika i da se posjeti i prouči sjedište stranke čiji smo članovi. Ni ovaj dio ispita nije bio lagan. Kandidati su izlazili iz sale veoma promjenjivog raspoloženja.  Da li zbog svoga stepena znanja/neznanja ili komisije u čijem su sastavu bili i Senad Šepić i Irfan Ajanović?Moje čvsto uvjerenje je da je bilo zbog ovog što je prvo navedeno – zbog svog stepena znanja/neznanja svakako.

Ja sam na usmenom prošao odlično. Prvo pitanje koje mi je upućeno od strane komisije je bilo da li znam ime poslanika u prošlom i budućem sazivu Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH iz Lukavca? Nakon što sam odgovorio da se radi o Ismetu Osmanoviću i od njih dobio ocjenu pet, komisiji sam uputio kontra pitanje: „a da li znate ime poslanika iz Lukavca koji će za četiri godine biti na istoj poziciji“? Gospodin Ajanović je odgovorio tačno, to jest da se radi o Sanelu Preliću, za što je od mene takođe dobio ocjenu pet. Ostala pitanja su se odnosila na aktuelnu političku situaciju u Italiji, sa akcentom na političku partiju Forca Italia i njenog predsjednika Silvia Berlusconija.

Nakon prijemnog ispita smo pozvani na  Svečanu promociju Prve generacije polaznika Političke akademije SDA. Tom prilikom su polaznicima uručeni certifikati o uspješnom završetku jednogodišnjeg programa.

Predsjednik SDA Sulejman Tihić je polaznicima uručio certifikate o uspješnom završetku jednogodišnjeg programa. U svom izlaganju predsjednik Tihić je napomenuo da je SDA  prva stranka u Bosni i Hercegovini koja je organizirala ovakav vid političkog obrazovanja. On je takođe istakao da će u narednom periodu kao jedan od obaveznih uslova za kandidiranje na izborima ispred SDA sigurno biti i posjedovanje certrifikata o završenoj Političkoj akademiji SDA.

Senad Šepić, direktor Političke akademije i potpredsjednik SDA, je vizionar koji je zaslužan da je Politička akademija SDA realnost u BiH. Prilikom svog izlaganja je rekao:

„Znanje je najjače oružje. Jako je važno da se u Bosni i Hercegovini u političkom životu razgovara na osnovu činjenica i argumenata, te sam uvjeren da će ovi mladi ljudi biti spremni na dogovor i građenje pozitivnog političkog ambijenta u našoj državi. Kroz Prvu generaciju su prošli mladi iz skoro svih krajeva u Bosni i Hercegovini, i ne samo članova SDA, to još više daje na značaju i svrsishodnosti ideje osnivanja Političke akademije“.

I na kraju je važno reći da, bez obzira da li ću biti primljen ili ne na Akademiju, ovo je za mene bilo jedno jako korisno i pozitivno iskustvo. I poželio bih to svakom mladom čovjeku u BiH. Da se prijavljuje i učestvuje na konkursima. Koliko zaista zna – može vidjeti samo ako se postavi sa konkurencijom u ravnopravnoj borbi. I ako ne zna – znati će gdje treba više raditi i učiti kako bi poboljšao svoj opći dojam. A ne, što je kod nas uobičajeno, da samo gleda ko mu može i kako srediti šta preko “štele”.