Lukavački vatrogasci

Text objavljen u Tuzlanskom listu u oktobru 2007.godine


Alarmantno stanje u Teritorijalnoj vatrogasnoj jedinici u Lukavcu

“Ne daj bože kakve hemijske katastrofe ili požara iznad trećeg sprata u Lukavcu!”


U svakom civiliziranom društvu vatrogasci su alfa i omega sigurnosti građana, a vatrogasna društva institucije od opšteg društvenog značaja . Njihov zadatak je da, pored gašenje požara svih vrsta, pružaju pomoć i u tehničkim intervencijama (saobraćajne nesreće i sl.), pružaju pomoć u drugim vrstama nezgoda i opasnim situacijama, te  da preventivno djeluju u zaštiti od požara i eksplozija.  Da bi vatrogasci bili u stanju raditi svoj posao, potrebno je da za to imaju neophodnu opremu. Lukavački vatrogasci je nemaju, a ipak su u ovoj godini imali rekordnih 208 operativnih intervencija. Zvuči nevjerovatno?

Situacija jad i čemer

“Moja profesionalna i moralna odgovornost me obavezuje da govorim o teškoj i alarmantnoj situaciji u Teritorijalnoj vatrogasnoj jedinici u Lukavcu “, započinje razgovor  komandir jedinice Himzo Stupar. Prema njegovim riječima problema ima mnogo, ali su glavni nedostatak opreme  te  dotrajalost i neispravnost vozila za intervencije.

“Da se razumijemo ovdje nikad nije cvalo što se opreme tiče, ali je trenutna situacija jad i čemer. Najveći je problem što se godinama ništa ne ulaže u opremu”, kaže Stupar i dodaje “mi uopšte ne tražimo novu opremu, nego samo nešto sredstava za nabavku materijala kojom ćemo mi lično popraviti svoja vozila “.

Teritorijalna vatrogasna jedinica raspolaže sa ukupno šest vozila za intervencije, od kojih su samo dva trenutno u upotrebi. Prosječna starost vozila – 35 godina.  Dva vozila su neispravna preko četiri godine.

“Cijelu opštinu Lukavac pokrivamo sa dva vozila koja su ispravna. Sada zamislite kada idemo na intervenciju u šumske komplekse Ozrena ili na Vijenac, koji su  udaljeni preko trideset kilometara. Inače, šumsko gazdinstvo koja mi pokrivamo je najveće na tuzlanskom kantonu. Da se tada nešto desi u gradu, mi nemamo vozila da intervenišemo i tada su građani prepušteni sami sebi “, kaže Stupar. ” Žalosno je to što mi nemamo ni jednu rezervnu gumu za ova dva vozila koja stalno koristimo! “


Bez ljestava za spašavanja

Prije poslijednjeg rata na opštini Lukavac je bilo oko dvije stotine, što profesionalnih, što dobrovoljnih vatrogasaca. Lukavačka vatrogasna jedinica trenutno ih ima dvadeset, profesionalnih . U razgovoru s njima mogli smo saznati i ostale njihove probleme. Jedan od najstarijih vatrogasaca u jedinici , Daidžić Suad, kaže sledeće:

“U oktobru 1978. godine, kada je ovo profesionalno udruženje osnovano, mi smo imali kompletniju i bolju opremu nego sada. Čak šta više, Fabrika sode Lukavac je 1936. godine imala ljestve od 16 metara, a mi sada nemamo ljestve za spašavanje! Ne daj bože da moramo intervenisati i nekome spasiti život iznad trećeg sprata!”

Prema njegovim riječima, ni zaštitna oprema koju  jedinica  posjeduje nije na visokom nivou. Tu u prvom redu misli na propisane rukavice, šljemove, čizme… a tek na poslednje mjesto dolaze  uniforme za posebne svečanosti.

” Mi nemamo adekvatne gumirane uniforme ni za intervencije, a kamoli uniforme za posebne svečanosti po kojima su u svim normalnim zemljama vatrogasci prepoznatljivi, poštovani i cijenjeni. “

Nedavni slučaj u kojem je došlo do požara na gradskoj tržnici u Lukavcu, ukazao je na još jedan problem lukavačkih vatrogasaca. Problem s vodom.

“Mi imamo probleme i sa vodom, jer nam je cisterna koja prevozi vodu neispravna. Samo zato što je hidrant u Elektro distrubuciji Lukavac bio ispravan, uspjeli smo spriječiti da se požar proširi i da ne izgori i fabrika “Klasa” u Lukavcu”, kaže Stupar.

U slučaju katastrofe?

U krugu od samo par kilometara oko grada Lukavca su  locirana tri  velika industrijska subjekta. To su: fabrika za proizvodnju sode, fabrika za proizvodnju cementa i kombinat za proizvodnju koksa i kemikalija. Sva tri subjekta imaju veoma složene procese industrijske proizvodnje. Na pitanje šta bi se desilo, kada bi kojim slučajem, došlo do neke hemijske katastrofe u ovim subjektima Daidžić            odgovara :

” Sve tri fabrike su privatizovane, a samo kombinat za proizvodnju koksa i kemikalija ima svoju internu vatrogasnu postrojbu.  Pitanje je da li bi ona sama mogla šta učiniti ako do katastrofe dođe. Mi dakle pokrivamo ostale dvije fabrike,  a s obzirom na naša matrijalno-tehnička ograničenja sumnjam da bi im mi mogli pomoći. Ne daj bože takve katastrofe!”

Na posljednjoj sjednici OV Lukavac komandir Himzo Stupar je izašao pred opštinske vijećnike i zatražio od njih urgentnu pomoć za Teritorijalnu vatrogasnu jedinicu.

Vremena za čekanje više nema i  nadajmo se da će lokalne vlasti što prije pomoći lukavačke vatrogasce.  A do tada, “Ne daj bože kakve hemijske katastrofe ili požara iznad trećeg sprata u Lukavcu!”

(Dodatak -Tekst Box)

Kako bi bili što učinkovitiji na intervenciji, vatrogasci u svakome trenutku moraju biti spremni. Prilikom saobraćajnih nesreća, kada sekunde odlučuju o nečijem životu, oni moraju stići što prije. A kako to da učine lukavački vatrogasci kada im je vozilo, koje je osposobljeno za te svrhe, u kvaru. Prema riječima vatrogasaca, u pitanju je alnaser koji košta 700 KM. A za to vrijeme oprema za saobraćajke se nalazi van vozila, pa je prilikom poziva na saobraćajnu nesreću, vatrogasci moraju utovariti u vozilo druge namjene  i krenuti brzo na mjesto nesreće.


  1. No trackbacks yet.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: