Katolički Božić

Tekst objavljen u Tuzlanskom listu u decembru 2007. godine


TRADICIONALNI BOŽIĆNI OBIČAJI U BISTARCU

Danas djeca žive u izobilju, imaju svega i nemal im je svaki dan Božić… Prije je bilo puno veselije


Uoči ovogodišnje Badnjice i Božića bili smo u  Bistarcu, i posjetili kuću Kate i Petra Mijatovića koji su nam kao istinski katolici sa zadovoljstvom pričali o nastupajućim božićnim praznicima i  običajima.

Petar zvani Pero ima šezdeset i devet godina i dobro  pamti kako su se Božići dočekivali kada je još bio dijete.

” Prije je to bilo strožije…nema jesti dok se Bogu ne pomoliš. Nas je bilo devetero djece u kući i kada se stavi na sto posna večera, dvoje djece koje roditelji odaberu, donosila su veliku šerpu u kojoj je bila gibanica.

I djeca ulaze na vrata i kažu: ” Hvaljen Bog, sretna badnjica…”  i stavljaju tu gibanicu pred roditelje.  Onda poljubiš majku,  oca i ostalu braću i sestre… Tako je to hodalo prije, a danas rijetko da se praktikuju ti običaji “.

O tome koja je razlika između nekadašnjih i sadašnjih dočekivanja Božića,  Pero kaže:

” Prije je značaj  bio puno veći. Poštovalo se više, cijenilo se više… A da ti pravo kažem, dok je se to poštovalo i bilo je reda nekakvog.

Prije je bilo više djece i djeca su se više radovala božiću i uskrsu. A danas djeca žive u izobilju, imaju svega i nemal im je svaki dan božić… Prije je  bilo puno  veselije. Kolo je znalo igrati do dva do tri sata naveče ovde kod škole u Bistarcu. “.

A supruga Kata dodaje:

” Svi su bili u našoj nošnji i cure i momci…a lijepo izgledaju svi u toj nošnji. Prije se nosila ova naša tradicionalna nošnja koja je sve ručni rad sa čemberom, košulje sa lijepim izrađajima, tkanica što se opaše oko struka, čerma sa zlatnim vezom, dukati i načelo i na nošnju…

Pa momci prate djevojke do kuće. Tada su vremena bila strožija i nisu momci smjeli ući djevojkama u kuću. Ali ja kažem, ova su vremena bolja za omladinu “.

Prije rata, Kata je gostovala u emisiji “Znanje imanje” i izabrana je za najljepšu ženu u tradicionalnoj narodnoj nošnji.

“Ovi moji Bistarčani kažu meni “otet će ti bolan ženu”, a ja njima kažem “hajde kada valja meni, neka valja i drugom”.

U svakoj istinskoj katoličkoj obitelji pred nastupajuće božićne praznike posla je preko glave. Pripremaju se razna jela, kolači… Tako je i u kući Mijatovića.

” Kao i svake godine, obavezno za badnjicu pripremam posnu večeru. Pravim  grah zvani pava na gusto, od kupusa prokolu, gibanicu sa orasima i pekmezom od jabuka…Upaliti ćemo tri svijeće u posudi sa pšenicom i uz molitvu sa našim najbližim dočekati božić “, kaže Kata.

” Posno će se jesti do ponoći u ponedjeljak. Tada se ide na pomoćku u crkvu i onda posle se dolazi kući, čestita se božić, zdravi se  i ko može jede i meso, pečenicu, keške od pšenice sa pilećim mesom, sarmu, supe, raznovrstne kolače, salnjaci, šapice… “, kaže Pero.

I na kraju razgovora Pero poručuje:

” Običaje treba nastaviti cijeniti i poštovati, bez obzira o kojoj religiji je riječ, jer  ako si pošten čovjek, pravilno razmišljaš i zrelo razmišljaš, nikakve veze nema šta si ti po vjeroispovjesti ili šta sam ja… važno je samo da li si dobar i pošten čovjek “.

    • Alma
    • 12. Juni 2010.

    Citav ove clanke i tako me podjecaju na ono sto sam zivjela u mom djetinstvu.
    Svidja mi se nacin na koji si fokusirao svaku od ovih osoba sa onim sto predstavlja i sta zelis ti da prikazes.
    Jezik koji se govori…kao vjetar koji sapuce donosi mi jednu ulicu u sjecanje, ljude koji sjede, puse i pricaju.

    Odlican posao.

    • Hvala lijepo!

      Raditi sve te price koje se ticu vjerskih praznika i obicaja sa cestitim ljudima koje sam nalazio “po preporuci carsije”
      predstavljalo je za mene jedno prelijepo iskustvo koje mi se urezalo duboko u pamcenje. I iz cega sam dosta naucio o
      samom pojmu “ljudskosti”.
      Pa to cak ne mogu ni klasificirati u novinarstvo…

      Ti ljudi su postali endemi! Tesko ih je vise naci, gube se lagano iz BH drustva. Smjenjuju ih nove generacije ljudi
      opterecenih svojim nacionalizmom kao jedinom odrednicom poredjenja sa drugima, nacionalizmom kao opravdanjem bilo kakvog
      drustveno-politicko-ekonomskog djelovanja njih ili bilo koga iz svog tora i nacionalizmom kao prijetnjom za nasu svjetliju buducnost
      sve dotle dok i oni ne izumru.
      Ali najvise me plasi to sto gore navedena generacija svojim utjecajem na mlade i potlacenim-podredjenim polozajem mladih naspram njih
      u najgorem scenariju ce samo “ispranih mozgova” prekopirati njihovu filozofiju i nastaviti je implementirati.
      Mozda malo crno…ali da se ne zavaravamo!

    • Alma
    • 13. Juni 2010.

    U pravu si.
    Namece mi se drugo pitanje: Ta generacija je zagrizal hljeb zatrovan koji nas je doveo do rata?
    Sta se desilo sa “mentalnim sklopom” te generacije?
    Sta je ostalo od svega toga u mladjim generacijama?

    Ako ima nekih knjiga na temu, zahvaljujem se na preporukama.

    • Knjiga nema i zbog straha autora neće ni biti.
      Kada novinari pišu o ovome, to su tekstovi zasnovani samo na
      “površinskim” činjenicama pravog stanja problema.
      Kada političari pišu, radi se o iznošenju određenih činjenica, malo relevantnih, u cilju diskreditiranja svojih političkih protivnika.
      Oni koji znaju pravo stanje problema, informacije, relacije, aktere…šute! I trude se da to zaborave jer se radi o “opasnom povjerljivom materijalu” čije objavljivanje u društvu u kojem živimo će donijeti puno štete onome koji je imao dobre namjere…Opasno je vrijeme za “dobre namjere”!

  1. No trackbacks yet.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: