Momir Bjelanović-Mićo – kazandžija

Tekst je objavljen u Tuzlanskom listu u decembru 2007. godine

Slike teksta pogledaj OVDJE!

Veliki majstor svoga zanata Momir Bjelanović-Mićo

Valjevac kaže da je najbolji kazandžija, a meni je drago što su svi iza mene!

U Puračiću živi osamdestogodišnji Momir Bjelanović-Mićo. Veliki majstor svoga zanata, nadaleko poznat po rakijskim kazanima koje pravi šezdest i pet godina.

“Valjevac kaže da je najbolji kazandžija, a meni je drago što su svi iza mene! Da je on najbolji, ja ne bi morao u Rumenki čovjeku ponovio napraviti kazan koji je on radio.”

Ma kazani su za mene igračka!

Mićo je sa petnaest godina počeo da radi u kazandžijskoj radnji njegovog oca, jednoj od najstarijih u Bosni. Pomagao je , učio, a već u dvadesetoj godini dobro isklesao zanat . Tada je počeo da radi kao mašinski bravar u mehaničkoj radionici u Koksari , a u slobodno vrijeme pravio rakijske kazane.

“Ma kazani su za mene igračka! Radio sam industrijska postrojenja, sve vrste hladnjaka, generalne opravke bagera i buldožera, a ne postoje pumpe koje nisam radio. Radio sam svega u boga miloga, nema šta nisam radio!

U Koksari je bila azotara, koja je mahom od bakra i prokrona. Tu smo radili razne hladnjake i izmjenjivače toplote od bakra. Onda smo radili na izljevanju kliznih ležajeva za turbine. Tu sam bio neprikosnoven i nisam imao premca.”

Kao interesantan detalj, dok je radio u Koksari, izvaja:

“Radio sam posudu za kisikanu Rajlovac. Svi su odustali od tog posla pa i Energoinvest. Trebalo je spojiti mesingane cijevi sa čeličnim cijevnim zidom. Uzeo sam kastolinove elektrode iz Švicarske, koje spajaju i čelik i bakar i ja sam to i uradio. Kada je to završeno, pozvan sam u hotel Tuzla da proslavimo to . Mene je u međuvremenu neka gripa smlavila, nisam bio nizašta. Tako da nisam bio tu, iako je se na moje ime sjedilo.”

“Dokazao sam im da mi u Bosni radimo najbolje i najkvalitetnije kazane”

Za vrijeme rata Mićo je bio u Srbiji, gdje je radio ono što najbolje zna.

” U Srbiji sam ostavio u amanet dosta kazana, dok sam tamo radio . Dokazao sam im da mi u Bosni radimo najbolje i najkvalitetnije kazane u svijetu, a ne samo u Jugoslaviji.

Radio sam u Temerinu, kod Novog Sada, kazan od 650 litara. Desetak mojih kazana je otišlo u okolinu Bijeljine… “

Od kada je došao u Puračić, 1997.godine, Mićo ima posla preko glave. Njegov kazan vrijedi 4.500 KM, a narudžbe non stop pristižu. Kazani idu u sve krajeve Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske… pa čak i u Ameriku.

” Radio sam kazan i za amerikanca koji je bio u bazi u Tuzli. Ja sam mu ga kalaisao 99% kalajem. Tu on može komotno da pravi destiliranu vodu. Ma bio je prezadovoljan. On je kazan u kontajner, na brod i pravo u Kaliforniju…Valjda je do sada stigo’ sebi napraviti najbolji viski na svijetu u mom kazanu!

(Dodatak – tekst box)

Dok neko mašinom jednu smota, Mićo trideset bez mašine

“Cijevi koje su bile prave, a koje smotam, radim na prirodan način. Naspem vodu i pijesak u cijev i ostavim da se stalože. Voda mora biti starija. Onda to svežem najlonom i stavim u zamrzivač. Sutradan je ono smrzlo i ja ga onda smotam. Taj dio je omekšan, ali kada ga ja sredim i on je tvrdi.

Dok neko mašinom jednu smota, ja ću trideset bez mašine.