Muhamed Tinjić – lovac

Tekst objavljen u Tuzlanskom listu u oktobru 2007. godine


Muhamed Tinjić, možda najstariji aktivni lovac u BiH

“Prije je bilo toliko divljači, da nemal’ pa za noge zakačaju”


U Puračiću živi jedan čovjek koji je možda najstariji aktivni lovac u BiH. Njegovo ime je Muhamed Tinjić i ima osamdeset i šest godina. Radi se o puračkoj živoj legendi koja se lovom  bavi od 1937.godine. Sedamdeset punih godina!

Nije bilo lako postati lovac u ono vrijeme, pa još sa samo šesnaest godina.


” Sa šesnest godina, u to doba nije se izdavala lovačka dozvola. Kada smo moj otac, rahmetli Sadik, i ja otišli u Tuzlu, kod tadašnjega predstojnika stare Jugoslavije, on nas je odbio.  Rekao je da ja nemogu  dobiti oružje, jer sam mlad i  nisam odslužio vojsku”, započinje svoju priču osamdesetšestogodišnji Muhamed.

A predstojnik, i ne bi bio predstojnik, da nije pronašao neko rješenje. Pitao je Muhamedovog oca da li on ima oružje,a  ovaj odgovorio da ima dvocijevku.

“Eh onda možemo ovako napraviti, kaže nama predstojnik. Ti ćeš njemu dati svoju pušku kao poklon, pa ćemo mi njemu izdati dozvolu, a sebi traži ponovo drugu… jer ti možeš dobiti dozvolu, a on ne može. Tako je bilo, tako smo napravili, i  ja sa šesnaest godina dobijem oružni list. Iste godine se i oženim. “

Tada je u okviru čitavog tuzlanskog sreza, u  lovačkom društvu ” Konjuh Zelenboj” Tuzla bilo ukupno 45 lovaca. Među njima i tri  puračaka: Mehmed Kadirić,Blagota Kakić i Muhamed Tinjić.

“Često puta smo se družili u tuzlanskoj kafani “Lovac”. Bio je tada i Murat beg Zaimović, Mujo Mujezinović, Mot Karlo, beg Bjeljenac… Toliko smo se pazili, kao braća  smo bili. Družili smo se, volili, i jedva čekali da se sastanemo.”

Što se tiče ulova i trofeja, Muhamed kaže, da je ulovio dva vuka, dva jelena za vrijeme NDH, te mnoštvo sitne divljači kao što su fazani, lisice, zečevi… Na pitanje koja je razlika između nekadašnje i sadašnje situacije u lovištima odgovara:

“Ne bi se mogao nikako usporediti tadašnji i sadašnji lov. Jer, prije je bilo toliko divljači, da nemal’ pa za noge zakačaju. Bilo je toga po šumi koliko hoćeš. Rat je učinio svoje i sada je toga puno manje.”

Muhamed je lovio po svim bosanskohercegovačkim planinama, a ipak najviše po Majevici, Konjuhu i Ozrenu.  U lov je išao uglavnom pješice.

” Najviše sam išao u lov radi rekreacije, druženja i zdravog duha, a ne isključivo da bi nešto ulovio. Rusak na leđa, hranu i pješice u prirodu… Jer lovac koji voli prirodu, taj voli i ljude… da se druži sa njima.”

Prošle nedjelje je otvoren lov na zeca, fazana i lisicu. Muhamed je naravno bio u lovu sa prijateljima lovcima iz lovačkog društva “Svatovac”.

” Ma idem i sada u lov, bez ikakvih problema. Imam osamdeset i šest godina, ništa me ne boli, ne trošim nikakve lijekove… izlazim sa društvom lovcima i tako…”

Na pitanje, šta misli o tome da li u BiH ima neki lovac koji je stariji od njega, odgovara:

“Ja mislim da sam najstariji lovac u republici.Mislim da jesam. A  ako ima starijih od mene neka se jave!”

  1. No trackbacks yet.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: