Pravoslavni Božić

Tekst objavljen u Tuzlanskom listu u januaru 2008. godine


Pravoslavni Božić u Bistarcu

Nije više isto kao prije, nije…prije je bilo puno,  puno veselije i  radovalo se brate više Božiću


Uoči ovogodišnje Badnjice i Božića bili smo u  Bistarcu, u posjeti kući osamdesetogodišnje Đurđije Dragičević koja nam je kao istinski pravoslavac sa zadovoljstvom pričala o nastupajućim božićnim praznicima i  običajima.

Đurđiju smo zatekli u veselom prazničkom raspoloženju kako zajedno sa svojim najbližim,   sinom Miladinom, snahom Zorom i unukom Draganom peče božićnu pečenicu.

“Danas je badnjica i jede se posna hrana, grah, riba, sarma posna… a obavezno se peče pečenica za sutra.

Na badnji dan se siječe badnjak.  Većinom je to cerovo drvo i običaj je da ga siječe jaki momak koji  ode u šumu i samo tri puta treba udariti sjekirom u drvo da bi ono palo. Više se ne smije udarati sjekirom.

Prije su u kućama bila ognjišta, pa se to drvo unese u kuću i stavi se na ognjište. Vatra se naloži uz to i to se ne pomiče nego vatra gori uz to “, kaže Đurđija.

Ujutru na dan Božića  u kuću dolazi takozvani “položaj” ili “polaznik”, osoba bliska porodici koja je pozvana da bi čestitala  Božić…

” I položaj dira onaj badnjak, one varnice lete na sve strane i onda blagosilja riječima:

“koliko varnica, toliko zdravlja i veselja, i žita i rođenja i pšenice i  dječice”… Doručkuje se i posjedi sa položajem a kada on krene obavezno se i daruje “.


Prije je bilo puno,  puno veselije

O tome koja je razlika između nekadašnjih i sadašnjih dočekivanja Božića,  Đurđija kaže:

” Nije više isto kao prije, nije…prije je bilo puno,  puno veselije i  radovalo se brate više Božiću. Sada je svaki dan božić, djeca  imaju sve. Prije je bilo veće veselje i djeca su se više radovala božiću… Sjećam se,  pa za nas je bilo veselje to što nam je  za Božić dozvoljeno sjesti sa starijim i popiti kafu “.

Prema njenim riječima posebno zadovoljstvo za djecu je prije  predstavljala ceremonija unošenje slame u kuću na badnji dan uoči božića

“I onda djeca idu za tim domaćinom što unosi slamu i pijuču ko’ pilići…Stavi se u tu slamu bombona, oraha… i djeca čaprkaju i traže to po toj slami… Nama je to bilo veselje i sreća, a današnjoj djeci koja to imaju svaki dan, ništa više nije interesantno”.

“Ko’ na Božić ujutru”

” Nas je bilo dvanaestero u kući. Ujutru se rano ustane, napravi se svakakve hrane…kao što kaže izreka “ko’ na Božić ujutru”… Obavezno prvo na sofru ide “česnica” i suhi sir, pa tek onda ostalo…

Česnica je prema Đurđijinim riječima tradicionalna pogača u koju se stavlja gvozdena novčanica .

” I onda ujutru domaćin i ako ima još muškaraca u kući okreće, izlomi i podjeli česnicu. Kome se desi da mu prispije  komad u kome je gvozdena para kaže se da će biti sretan tokiom čitave godine. Kada se sve to obavi,  onda onaj koji ima krave, volove, ovce  ide da ih pusti napolje. Nosi se tri svijeće, zapale na prag štale i puštaju se goveda da prođu tim putem. Nose se i kadenci i pokadi se bezbeli,  da bi i  goveda bila zdrava cijelu godinu…”

A veče je bilo rezervisano za omladinu…

“Na božić uveče omladina se sastajala… tamburice, violine, šargije sviraju…veselje jedno nevjerovatno je tada bilo… A bila je to i  prilika da se momci i cure sastanu, ali nije bilo kao sada. Momak i cura hodaju samo putem gdje ih neće roditelji vidjeti…”

Na našu žalost napuštamo veselu atmosferu koju je na Badnjak priredila porodica Dragičević uz čvrsto obećanje da ćemo navratiti sutra. Na pečenicu i domaću rakiju naravno…

  1. No trackbacks yet.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: