Emigrirati ili ne emigrirati?

Mlad si? Završio si školu? Hoćeš da radiš? Ne možeš se zaposliti? I sada si jako, jako ljut zbog toga? Na državu i vlast generalno? Želiš da napustiš BiH? Govoriš kako bi, kada emigriraš, za mjesto sastanka sa svojim najmilijim birao Budimpeštu ili Ljubljanu…samo da se u BiH nikada više ne vraćaš?

Recesija

Eh, pa nisi baš potpuno informisan i nemaš predstavu da to nije samo problem tvoje zemlje i tvoje vlasti (generalno) na koju si toliko kivan. A na kraju krajeva gdje ćeš i kako ćeš?

Nisi ni svjestan da je globalno problem nezaposlenosti mnogo raširen i da i tamo negdje, gdje žarko želiš da odeš, vjerovatno će te isti problem dočekati. Budi siguran da svijet tebe i nije baš toliko željan koliko misliš. Predstavljati ćeš  čak i problem za njih i veoma brzo će željeti da te se riješe.

Izvini, osim ako nisi neki genijalac, pa će željeti što unosnije da iskoriste tvoj talenat. Bilo koju školu da si završio, tamo negdje gdje očajnički želiš da pobjegneš, neće je priznati i cijeniti koliko misliš. Raditi ćeš ono što ti se (u najboljem slučaju) ponudi kao jedino moguće. Naravno, daleko od onoga za što si se školovao i daleko ispod platnog razreda koji si umišljaš u glavi. Šljakati ćeš, šljakati i šljakati…Odmah ćeš morati zaboraviti na određene unikatne odrednice bosanskog identiteta kao što su socijalni život, familija, prijatelji, komšije…Tamo je to mnogo drugačije zamišljeno i drugačije se implementira u praksi.

Tuđe neće, svoje ne daju

Jer i tamo žive ljudi. Imaju svoje porodice, prijatelje, političke stranke, udruženja, sportske klubove itd.  Oni to žele za sebe i usled globalnih migracijskih tokova koji narušavaju strukturu njihovih habitata, ljuti su.  Većina je potajno fašističko-rasistički orijentirana i nostalgična za onim vremenom kada je sve to uglavnom bilo homogeno, nacionalno…njihovo.

Nije to više kao što je nekada bilo. Kao iz već narodnih predanja onih što su poslije II Svjetskog rata išli put Evrope koja je se gradila, pa se tamo dobro zarađivali za svoje usluge. Ili kao poslije poslijednjeg rata kada su svjetske granice i imigraciona politika prema balkanski narodima bile „olabavljene“ i mnogi su to iskoristili.

Sada te „generacije“ vidimo uglavnom tokom praznika. Dolaze ovdje kako bi nam malo „prosipali“ evropeizam, ažurirali nas novim trendovima, „cickali“ nam onim što oni imaju a mi ne. A zašto dolaze, ako je to tamo tako „superiška“ kako oni pričaju? Zašto sanjaju cijelo vrijeme dok su tamo o datumu kada će stići k nama?

Da nam se pojadaju kako je tamo sve skupo. Pa jeste, to znamo. Ili da zadovolje „potisnuti instikt“ balkanizma tako što će za relativno niske cijene ( u odnosu na prostor gdje sada borave) biti „hadžije“ i uživati u zemlji, kako je oni vole predstaviti strancima, u kojoj „pravila i zakoni ne važe… za one koji imaju pare“.

Izvinjavam se čitaocu, ali ovo bi bilo neka moja subjektivna petnaestogodišnja opservacija. Do gore navedenih kategorija je da promijene svoj imidž u javnosti tako što će više učestvovati u radu i podršci naših humanitarnih društava kao npr. Udruženja oboljenih od raznih vrsta zloćudnih tumora ili Udruženjima za djecu bez roditeljskog staranja. Iznosim problem, kritikujem, ali dajem i soluciju za moguće rješenje.


Nastavak diskusije je post : Kreiraj posao! (u pripremi…)

  1. Zanimljiva tema, moram da dopunim sa izveštajem iz Srbije. Ovde je mnje više slična situacija, niko ništa ne proizvodi privreda maltene ne postoji, sve se uvozi. Jedina šansa je da se radi za pregolemu državu koja ima administraciju veću nego bivša SFRJ. Ja sam po povratku radio za jednu francusku firmu, a i pre nego sto sam otisao radio sam manje vise u NVO sektoru, ne sećam se da sam ista zaradio u okviru države Srbije, sve je uvek bilo finansirano iz inostranstva.

    Roditelji su mi finansirali obrazovanje tako da sto se emigracije tiče mnogo dilema nema, ja nemam 5 života da sačekam da se ovde svaka budala okoristi na vlasti i da se seti i da nama nešto da.

    Tako da jedino rad na sebi uvek i svugde i posle gledati da se to i unovči ovde ili negde drugde to je manje bitno, patrijotske dileme su davno i za nas i neka se njima bave oni koji ih sebi mogu prištiti.

    • Alma
    • 11. Juni 2010.

    Uf! JA sam jedna od onih koja dolazi praznicima i ako nekada svjesno prosipam nove tendencije i vi tako to osjetite, razumijete, je zbog toga sto ste tako nezadovolji onim sto imate i mislite, vi sami, da tamo negdje je bolje. Nemojmo zaboraviti da u komunikaciji su 2. Ncin kako se kaze i kako se razumije.

    Vani sam 11 godina i ono sto imam ovdje vjerovatno bih mogla da pstignem isto u BiH. RAzlika je da sam imala mogucnosti da stvorim sopstveno misljenje na temu funkcinisanja politike, ekonomije, itd. da sm mogla d aputujem da zivim druge stvari i ne da slusam misljenje i da vjerujem drugima.

    Bosni treba ljubavi, postovanja na osnovu onoga sto ima i ne samo misliti na ono sto nema.

    • Alma
    • 19. Juni 2010.

    POslije procitanih razloga za apliciranje u Afganistan, cini mi se apsurnim ova zadnja recenica mog zadnjeg komentara:
    “…ljubavi, postovanja…”.

  1. No trackbacks yet.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: