Kreiraj posao!

Mlad si? Završio si školu? Hoćeš da radiš? Ne možeš se zaposliti? I sada si jako, jako ljut zbog toga? Na državu i vlast generalno? Želiš da napustiš BiH? Govoriš kako bi, kada emigriraš, za mjesto sastanka sa svojim najmilijim birao Budimpeštu ili Ljubljanu…samo da se u BiH nikada više ne vraćaš?

U idealnom slučaju si zamišljao otprilike ovakvu situaciju. Završiti ćeš školu, jedno dva-tri mjeseca malo „furati okolo“ i odmarati se i onda pronaći posao i početi raditi. Posao u struci, radno okruženje idealno, osiguranje, radni staž i fina plata za početak. Uz to poneko poslovno putovanje, mogućnosti napredovanja i mnoštvo novih prijatelja. Odmah da se razumijemo: ako nemaš neku „debelu vezu“ od ovoga nema ništa. Situacija danas je mnogo komplikovana.

Ovdje ću se zaustaviti i predstaviti problem iz ličnog iskustva. Poslije završenog fakulteta i postdiplomskog studija u Italiji vratio sam u BiH. Već šest mjeseci sam nezaposlen…Mnogi da su na mom mjestu rekli bi : ili se ubiti, ili ubiti nekoga drugoga ili emigrirati ili ko zna šta već.Ali za mene to nije tako. Zašto? Pa zato što sam mlad! I ambiciozan i ne gubim nadu!


Traženje posla kao životno iskustvo

Traženje posla, za mene, je jedno veliko nevjerovatno životno iskustvo!

Ko je posao dobio „preko veze” i lagano, taj pojma nema šta je izgubio. Proces „traženje posla” je  nešto zaista unikatno. Jedan potpuno drugi segment edukacije i komunikacije.

Konstantne prijave na konkurse, pripremanje „prodavanja sebe” putem CV-a, pisma namjere ili bilo kojeg drugog dokumenta koje poslodavac traži, kontakti, intervjui, odbijenice…sve je to jedna velika škola na kojoj ispit možeš položiti samo u praksi.

Pa onda „obećanja”. Ja sam ih„skupio” najmanje jedno stotinjak. Do sada niti jedno se nije potpuno obistinilo, ali sam ipak naučio nešto. Sada kada mi neko nešto obeća, ja istoga trenutka procentualno znam da li se radi o nečemu ozbiljnom ili je priča “na dugom štapu”.

Analitička tehnika „procjena uvjerljivosti datog obećanja”…to je nešto što nećete naći niti u jednom univezitetskom programu i udžbeniku sigurno!

Posla uvijek ima, samo što nije uvijek plaćen onako kako ti to zamišljaš. Meni lično, ako već nemogu pronaći stalno zaposlenje bitno je da moj CV zbog toga ne ispašta. „Rupe” u CV-ju su stvar koja odbija poslodavca. Bolje džaba sjediti, nego džaba raditi je po mom subjektivnom mišljenju jako negativan stav

Zbog toga: kreiraj posao! Radi nešto umjesto da sjediš besposlan  i gubiš živce kritikujući sebe, svijet oko sebe, državu i vlast. I da se nadaš „obećanjima”.

Da nije „priča u prazno” evo ovaj blog je dokaz. Projekti koje radim, a za njih nisam plaćen, su takođe dokazi. Ali kontinuitet radnih aktivnosti u mojoj biografiji se ne prekida.

Ubijeđen sam da će uskoro neko prepoznati moj rad, moje kvalitete i tako me zaposliti. Nada umire poslijednja!

    • hegel & zizek
    • 7. Juni 2010.

    ‘procjena uvjerljivosti datog obecanja’ – sjajna opaska. Zdravo razmisljanje, gotovo izumrlo u ovdasnjoj underGRAND kulturi. U duhu Camusovog Sizifa – apsurd se može riješiti samo ako se ne prizna. Samo naprijed, veselim se novim tekstovima.

    • Homo Duplex
    • 8. Juni 2010.

    Morma priznati da nisam baš mnogo letio za poslovima. Prihvatao sam sve sto mi se nudilo (recimo, anketar u Doboju prije par godina, iako prije toga u tom pravcu nisam nikad isao dalje od Gracanice).
    Kad god sam isao na intervju glatko su me odbili. Njhovi izgovori su bili od onih ekstremnih “Ovo je vec zauzeta pozicija, intervju je cista formalnost” do banalnih “Tvoje kvalifikacije su savrsene za ovu poziciju ali ovaj posao bi te psihicku utusio, ti si previse kreativan za nas.”
    Bez obzira kakav je posao bio u pitanju, stvarno sam radio, i jos uvijek radim, svakve poslove i sve sam ih dobio preko neke veze. Apsolutno sve. Nije da se hvalim, nego bas suprotno!
    Ma na ovu temu bih ti mogao napisati omanji roman.
    Elem, sretno.

    Homo Duplex

    • Alma
    • 11. Juni 2010.

    Smijem se i razmisljam o sljedecem:

    Osobe koje mogu da obecaju osjecaju se mocne i svoje samopouzdanje konstruisu jednim dijelom na nasoj nemoci i zavisnosti?

    • Alma
    • 18. Juni 2010.

    Trazim ja Muzeje u Sarajevu da odvedem djecu kada dodjem i nadjoh:

    Challenges to Financial System Development in Bosnia and Herzegovina

    I plan to study the structural aspects of financial fragility in the economy of Bosnia and Herzegovina. I would like to determine the patterns of response by the commercial banking system and the manufacturing and industrial sectors to the regime of monetary and fiscal discipline imposed by the ten year currency board regime.

    A secondary goal is to study proposals – both from within the BiH academic community and from the Balkan region – that are focused on monetary system reform and the development of regional monetary integration and cooperation with the European Union as well as within a Southeast European zone.

    http://shirley-gedeon.blogspot.com/2010/03/olimpijski-muzej.html

  1. No trackbacks yet.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: