U vremenu u kojem živimo, na dobrom smo putu da svi mi koji mislimo, želimo ravnopravnost i suživot, postanemo manjina

Centralna izborna komisija BiH je u postupku provjere i ovjere kandidatskih listi i kandidata za učešće na Lokalnim izborima zakazanim za 7. oktobar 2012. godine ovjerila i one sa opštine Lukavac. Liste stranaka i kandidata na njima, u odnosu na prethodne godine, nemaju nekih bitnijih promjena.  Ali ono što je novitet,  koji se pojavljuje tek od prošlih lokalnih izbora, i što zasigurno pomalo zbunjuje naše sugrađane, jeste lista s kandidatima koji predstavljaju nacionalne manjine.

U ovom, ali i u nekim sljedećim tekstovima, pokušat ću se osvrnuti i pojasniti malo detaljnije o čemu se radi.

„Tamo gdje prestaje logika počinje BiH“

U posljednje se vrijeme često spominje fraza: „Tamo gdje prestaje logika počinje BiH”, čime se ukazuje na činjenicu da je uređenje BiH izuzetno komplikovano, a nećemo pogriješiti ako kažemo da ima i segregirajuće elemente. Naprimjer, prema Ustavu BiH i Izbornom zakonu BiH pripadnicima nacionalnih manjina nije omogućeno ravnopravno učešće u političkom i javnom životu.

 „Oslanjajući se na poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti, posvećeni miru, pravdi, toleranciji i pomirenju, ubijeđeni da demokratski organi vlasti i pravične procedure najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar pluralističkog društva… Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine”.

Izdvajajući „ostale” u zagradu, te ih samim tim i marginalizirajući, u gore navedenoj preambuli Ustava Bosne i Hercegovine (koji je Anex 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine), predstavlja prvu prepreku bilo kakve aktivne političke uloge nacionalnih manjina, jer je već prije početka normativnog dijela Ustava određeno ko su politički subjekti Bosne i Hercegovine, dok se nacionalne manjine, odnosno nekonstitutivni narodi etiketiraju kao „ostali” i tako gube određena politička prava.

Pored Ustava, donešen je i niz zakona koji regulišu pitanja nacionalnih manjina u BiH,  preuzeti  su i potpisani određeni međunarodni akti, dokumenti i protokoli koji se odnose na problematiku zaštite prava nacionalnih manjina, odnosno manjinskih prava. Ali kao što je to uobičajeno u našoj zemlji, mnoge od ovih stvari su urađene na način da je međunarodna zajednica „zavrnula ruke“ i natjerala naše parlamentarce da usvoje zakone ne vodeći pri tome računa o realnom stanju stvari na terenu. Rezultat: stepen zaštite manjinskih prava danas u BiH na nezadovoljavajućem nivou.

Usvajanje Zakona: mali korak za BiH, mali i za manjine

U cilju sprovođenja načela utvrđenih Okvirnom konvencijom o zaštiti pripadnika nacionalnih manjina, od strane Parlamentarne Skupštine BiH je 2003. godine donesen Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina. Konačno je određen  pojam nacionalna manjina koji glasi: „Nacionalna manjina je dio stanovništva-državljana BiH koji ne pripadaju ni jednom od tri kostitutivna naroda, a sačinjavaju je ljudi istog ili sličnog etničkog porijekla, iste ili slične tradicije, običaja, vjerovanja, jezika, kulture i duhovnosti i bliske ili srodne povijesti i drugih obilježja“, te  je utvrđeno da Bosna i Hercegovina ovim zakonom štiti položaj i ravnopravnost pripadnika 17 nacionalnih manjina: Albanci, Crnogorci, Česi, Italijani, Jevreji, Mađari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumuni, Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Turci i Ukrajinci.

Ovih 17 definisanih nacionalnih manjina predstavlja poseban problem kojim ću se baviti u jednom od narednih tekstova.

Sejdić, Finci i ostali

Neadekvatna, prije svega ustavna, rješenja statusa nacionalnih manjina za posljedicu imaju jednu od najvećih diskriminacija u Izbornom zakonu BiH po kojem pripadnici nacionalnih manjina ne mogu biti birani na određene čelne funkcije u državi, kao i u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i FBiH.

Kada bismo pravili analizu imena koja se posljednjih godina najviše spominju u BH medijima, imena Jakoba Fincija i Derve Sejdića bi sigurno bila u samom vrhu. U avgustu 2006. godine su Sudu za ljudska prava u Strazburu podnijeli predstavke zbog nemogućnosti da se kao pripadnici židovske, odnosno romske nacionalne manjine kandidiraju za članove Predsjedništva BiH, odnosno Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Presudu je ovaj sud u njihovu korist donio u decembru 2009. godine, utvrdivši da BiH krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. BiH je naloženo da svoj Ustav uskladi s Evropskom konvencijom, te omogući da pripadnici nacionalnih manjina budu birani u Predsjedništvo BiH, Dom naroda PS BiH. Presuda do danas nije implementirana.

Lokalni nivo: Opština Lukavac jedan od najpozitivnijih primjera u BiH

Izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH iz 2008. godine stvorila se mogućnost pripadnicima nacionalnih manjina barem da se kandiduju za učešće na lokalnim izborima za općinska vijeća.

Opštine u BiH su od 2004. godine imale obavezu da izmjene svoje statute kako bi u svojim vijećima osigurale mjesto za pripadnike nacionalnih manjina. Ali je tek  odlukom Centralne izborne komisije (CIK), a na osnovu izmjena Izbornog zakona iz 2008. godine, omogućena realizacija prava na političku participaciju pripadnicima nacionalnih manjina i to na lokalnim izborima 5. oktobra 2008. godine.

U opštini Lukavac izabrana su čak dva predstavnika nacionalne manjine, iako manjine u ukupnom stanovništvu čine manje od 1%. Izmjene statuta u opštini Lukavac uslijedile su nakon prvih izmjena Izbornog zakona iz 2004 . godine koji je predviđao da se u svim opštinama koje imaju manje od 3% pripadnika nacionalnih manjina bira najmanje jedan predstavnik, a u opštinama koje imaju više od 3% dva ili više pripadnika manjine, proporcionalno njihovom učešću u ukupnom stanovništvu. Iako je ova izmjena značila da bi u svim opštinama u BiH trebalo birati predstavnike nacionalne manjine (jer čak i jedna osoba deklarisana kao pripadnik manjine u ukupnom stanovništvu čini do 3%), opštinske vlasti u Lukavcu su izmijenile statut na način da su rezervisali mjesta za dva predstavnika manjina. Kasnijim izmjenama Izbornog zakona ova odluka nije mijenjana, te je taj broj ostao konačan i za prošle, ali i za predstojeće izbore u oktobru.

Umjesto zaključka

Na nivou BiH je svakako pozitivna stvar to naše općinsko vijeće prednjači po broju zagarantiranih mjesta za predstavnike nacionalnih manjina. Ali je nužno da oni koji budu izabrani u općinsko vijeće Lukavac predstavljaju interese svih nacionalnih manjina na našoj opštini. Njihov glavni cilj treba da bude zaštita prava pripadnika svih nacionalnih manjina i borba protiv diskriminacije i nejednakosti ovih skupina.

Ali i kreiranje i promocija politika koje će osigurati očuvanje  nacionalnog, vjerskog, kulturnog i jezičnog identiteta nacionalnih manjina.

Pripadnicima nacionalnih manjina na našoj opštini bi trebalo biti omogućeno uživanje svih ljudskih prava garantovanim zakonodavstvom države koju nastanjuju, a do njihovih izabranih predstavnika je da se izbore za to. Na drugoj strani, moramo biti svjesni pravila da demokratija pretpostavlja sposobnost većine da „trpi“ manjinu. U vremenu u kojem živimo, na dobrom smo putu da svi mi koji mislimo, želimo ravnopravnost i suživot, postanemo manjina. Ako se uspije BH društvo izboriti za prava manjina, onda prava konstitutivnih naroda nikada neće doći u pitanje. Stoga, možemo zaključiti koji je red poteza, a to je kazala i Evropa – riješite problem manjina.

    • Muflonizacija Deratizacija
    • 13. August 2012.

    Nisam u politici ali evo misljenje jednog normalnog i po ovom svrstavanju (ostalog) gradnjanina BiH. Ovdje gdje se navode nacionalne manjine spominju se: Albanci, Makedonci, Poljaci, Slovenci Rusi …. da ne nabrajam. E svi navedeni su nesto. Npr u Njemackoj imas i muslimane i katolike i sve moguce ali si Njemac e sad glavni problem u BiH je to sto nema Bosanaca. Vec Hrvat (Gradjanin Hrvatske), Srbin (Gradjanin Srbije) i Musliman (Pripadnik jedne religije). Religija je znaci uvukla svoje prste u svaki dio ovog drustva. Kad kazu Hrvat 98% posto ljudi misli da je katolik a dok za Srbe misle da su Pravoslavci. To je glavni problem. Znaci ja sam ateista, mozda po toj podjeli moje prezime zvuci kao da sam ” Srbin” ali u Srbiji se nisam rodio niti imam nikakve zajednicke tacke sa tom zemljom. Roditelji su mi rodjeni u BiH, djedovi, pradjedovi i sva ostala rodbina. Svi su se borili za ovu zemlju u par ratova i sad mene neko smatra Srbinom (pravoslavcem) zbog mog prezimena. E dok ne bodu nacionalnost zapakovana zajedno sa vjeroispovjesti (religijom) nema nama nigdje.

    • Alma
    • 26. August 2012.

    Zavrisis sa prijedlogom: Rijesiti problem manjina.
    Ne smatram da je to problem vec bogatsvo kulture, proslosti i sadasnjosti.
    Rekla bih da je potrebno zadovoljiti potrebe manjina preko edukacije i gradnjenja identiteta manjine po onome sto jesu i ne po onome kako Drzava ih vidi.

    I onda, dodje dragi Mesa Selimovic sa “Dervis i smrt” meni u glavu i mislim, kako da pocnemo, kako da napravimo plan da nase razlike budu nasa bogatstva i tacke snage u borbi za gradjanska prava. Kako da ne ponovimo proslost?

    Svi imamo pravo da imamo pravo i treba da znamo koju cijenu zelimo da platimo za to. Da li prihvacamo da imamo pravo na ustrb drugih?

    Ja ne!

  1. No trackbacks yet.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: