Arhiva za Juli, 2013

“Savjetovanje o izradi politika iz oblasti koje su prioriteti građana u našoj zemlji u Cazinu” (zaključci i preporuke diskusija)

Saopcenje-foto-450x300

Politička akademija SDA organizirala je tokom vikenda u Cazinu Savjetovanje o izradi politika iz oblasti koje su prioriteti građana u našoj zemlji, a na kojoj su učešće uzeli eksperti iz cijele Bosne i Hercegovine. Prema istraživanjima, zapošljavanje, poljoprivreda i zdravstvo su oblasti koje su identificirane kao ključni prioriteti na osnovu sprovedene ankete među građanima BiH.

Tokom 2013. i u prvoj polovini 2014. godine Politička akademija SDA će sa ovom praksom nastaviti u gradovima širom BiH s ciljem analize cjelokupnog postojećeg stanja, te će na osnovu toga kreirati strateški program za izbore 2014. godine.

Također, ovakav pristup i programi bit će ponuđeni i drugim strankama, prvenstveno iz grupacije Evropskih narodnih stranaka, kojima pripada i SDA.

„Ovo je jedan drugačiji, moderni pristup sa dva bitna efekta. Prvi je intenziviranje komunikacije sa građanima na terenu i njihovo uključivanje u procese donošenja odluka, dok je drugi identifikacija stvarnih interesa građana, problemi s kojima se susreću, kao i moguća rješenja. Takođe, ovaj pristup znači konkretnu politiku i akciju, fokus na rješavanju stvarnih problema ljudi, te preuzimanje odgovornosti na jasnoj politici i rokovima za realizaciju preuzetih obaveza, što je dosada bila rijetkost u političkoj praksi u našoj zemlji”, izjavio je organizator i domaćin Savjetovanja Senad Šepić, potpredsjednik SDA i direktor Političke akademije Stranke.

U diskusijama učesnika savjetovanja proizašlo je nekoliko vrlo interesantnih zaključaka.

– Istaknuto je da unatoč tome što je sektor malih i srednjih preduzeća „najzdraviji sektor“ u ekonomijama razvijenih zemalja, u našoj zemlji su pored nedostatka informacija kod poduzetnika prisutni i mnogi drugi „sistemski problemi“.

– Potrebno je olakšati početak poslovanja i rješavanja nesolventnosti, kao i osnovati servise koji će biti od pomoći poduzetnicima prilikom obavljanja ovih procesa. Takođe, nužno je smanjiti namete poduzetnicima, jer oni kontinuirano rastu iz godine u godinu. Tu su i sredstva IPA fondova koja su jako povoljna jer se na njih ne plaća PDV. Potrebno je samo informisati i educirati ljude kako da apliciraju na te fondove.

– Realni sektor je „na koljenima“,  prisutne su mnoge „anomalije“ u trošenju budžetskog novca u BiH, te enormna korupcija. Potrebna su nam veća izdvajanja za poljoprivredu koja sada iznose žalosnih 3%, revizija u Zavodima za zapošljavanje gdje imamo mnoge prijavljene nezaposlene osobe koje nemaju taj status u stvarnosti, te temeljna reforma obrazovnog sistema koji je preskup, a proizvodi kadrove koje tržište rada ne treba. Smanjenje javne potrošnje je neminovnost ukoliko želimo bilo kakav napredak.

– Jedno od najvažnijih pitanja kojim se aktuelna politika treba baviti je pronalazak uspješnog modela kako bi se riješio nedostatak monetarne autonomije BiH. U BiH postoji dovoljno našeg novca, ali je taj novac nažalost u stranim bankama. Za ovaj novac se trebamo boriti i izboriti kako bi se pravilno kanalisao u privredu naše zemlje, te spriječiti već jednom dugogodišnju nemoralnu pljačku.

Politička akademija SDA je u sklopu ovog programa održala takođe i savjetovanje za poljoprivrednika iz Cazina, a na samom kraju je priređen tradicionalni iftar uz prisustvo mnogobrojnih gostiju iz raznih krajeva BiH.

Advertisements

O NEDOSTATKU POVOLJNIJEG POSLOVNOG AMBIJENTA U BIH: SITUACIJA TEŠKA, ALI NE I BEZIZLAZNA

investicije(2)

I mnoge druge zemlje su bile u sličnoj situaciji, ali su uspjele da se „uzdignu iz pepela“. Ali su te zemlje u ključnim trenutcima imale lidere koji su imali snage provesti svoje ciljeve i bili spremni platiti cijenu. A najvažniji prioritet im nije bio taj da samo pobjede na sljedećim izborima. Ima li to BiH? 

     Sa rezultatima kojima se ogledaju obilježja naše ekonomske stvarnosti, velika većina građana Bosne i Hercegovine nije nikako zadovoljna. I dok se ostali mogu pravdati globalnom ekonomskom krizom, za nas u BiH to ne može biti dovoljno obrazloženje svih naših problema.

     Nefunkcionalnost Bosne i Hercegovine jedan je najvećih izazova Zapadnog Balkana, a za političku situaciju u našoj zemlji mnogi u EU kažu da se nije popravila još od Solunskog Summita 2003. godine. Višemjesečne neplodne rasprave o bezizlaznoj situaciji u kojoj se BiH danas nalazi, samo dodatno otežavaju situaciju, te pojačavaju strah, beznađe i prihvaćanje poraza bez borbe.

     Kontinuirano se ukazuje na potrebu za uspostavljanje zdrave demokracije u državi, na nedostatke u oblasti vladavine prava, na korupciju i kriminal, slobodu izražavanja i etničke i bilateralne probleme koji i dalje postoje. A iznad svega, na dnevni red dolazi i pitanje ekonomske stabilnosti.

     I umjesto suočavanja sa stvarnošću i upravljanja nužnim promjenama, politika u BiH ulaže golem napor u njeno zamagljivanje. I to se godinama radi, mora se priznati, na krajnje genijalan način. A svi smo svjesni da se ništa neće riješiti dok BH politika ne prepozna sebe i svoj način rada kao glavnu prepreku oporavku i napretku naše zemlje.

BiH viđena očima drugih

     Svjedoci smo da se u BiH gaje velika očekivanja od velikih stranih investicija. Nedostatak političke volje za kreiranjem boljeg investicijskog okruženja nikako nije u skladu sa tim očekivanjima. Nažalost, u izvještajima globalnih organizacija koje se bave ekonomskim analizama i te izvještaje publikuju javno Bosna i Hercegovina ne kotira dobro. Ustvari, na samom smo dnu po uslovima za poslovanje,  i to ne samo u regiji.

     Doing Business Report* je publikacija Svjetske banke i Međunarodne finansijske korporacije koja uspoređuje poslovne regulative u 185 ekonomija širom svijeta. Projekat je započeo 2002. godine i analizira male i srednje domaće kompanije, te istražuje, mjeri i uspoređuje regulative koje se primjenjuju na njih tokom čitavog „životnog ciklusa“ istih. Doing Business razjašnjava koliko je lako ili teško započinjanje i vođenje malog ili srednjeg biznisa za lokalnog poduzetnika kada radi u skladu sa važećim propisima.

     Izvještaj Doing Business 2013 za Bosnu i Hercegovinu je nastao uz pomoć  doprinosa advokata, računovođa, sudaca, poslovnih i javnih službenika u našoj zemlji. 57 je broj onih saradnika koji su pristali da im se ime spomene i njihova imena su izlistana na oficijelnoj web stranici Doing Business projekta. Regulative iz 11. oblasti poslovanja koje se prate u ovom dokumentu su: početak poslovanja, dobivanje građevinskih dozvola, priključenje električne energije, registrovanje imovine, mogućnost kreditiranja, zaštita investitora, poreska politika, trgovina s inostranstvom, provođenje ugovora, rješavanje nesolventnosti (prestanak poslovanja) i zapošljavanje radnika (bez rangiranja ove godine).

     Prema zbirnoj ocjeni Doing Business-a 2013., Bosna i Hercegovina je rangirana na 126. mjestu od 185. ekonomije svijeta, te je i dalje najlošije plasirana od svih država u regionu. To govori da su poslovno okruženje, zakonska regulativa, administracija, finansijski sektor, poreska politika, lakoća investiranja i drugi indikatori i dalje najlošiji u regionu.

     Od država u regionu u prema ovom izvještaju najbolje je i dalje plasirana Makedonija, na 23. mjestu, dok je Slovenija na 35., Crna Gora na 51., a Srbija na 86. mjestu. Hrvatska je na 84. mjestu, a Kosovo je ove godine na 98. mjestu.

Početak poslovanja

     Prema pokazateljima lakoće i brzine početka poslovanja, a koji obuhvataju procedure koje predstavljaju broj koraka poduzetnika koje moraju obaviti da bi započeli poslovanje, vrijeme koje je neophodno za procedure, te trošak i minimalno zahtijevani kapital kao procenat bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika, BiH se nalazi na 162. mjestu.

     Kada poduzetnici naprave poslovni plan i pokušaju da ga realizuju, prva teškoća s kojom se suočavaju su zahtijevane procedure da registruju novu firmu prije nego što počnu zakonski raditi. U BiH su procedure teške i dugotrajne tako da poduzetnici često moraju podmititi službenike kako bi ubrzali proces ili se odlučuju da pokrenu neformalnu ekonomiju. Analize pokazuju da brojne i dugotrajne procedure za osnivanje poduzeća negativno utiču na rast proizvodnje,  ne čine posao sigurnijim i ne doprinose razvoju poslovne incijative.

     Ekonomije širom svijeta su poduzele korake kako bi olakšale početak poslovanja kao što je osnivanje one-stop shop (institucija koja pruža sve usluge na jednom mjestu za osnivanje poduzeća), ubrzavanje i pojednostavljenje procedura i smanjenje minimalnog kapitala za osnivanje firmi. Mnoge zemlje su poduzele reforme poslovne registracije u fazama pri čemu prethodne faze u osnivanju firme nisu uslov za slijedeće faze.

Dobivanje građevinskih dozvola

     Što se tiče dobivanja građevinskih dozvola, BiH se prema izvještaju Doing Business 2013 nalazi na 163. mjestu od 185 svjetske ekonomije. Indikatori za dobijanje građevinskih dozvola su procedure, vrijeme i troškovi da se dobiju sve neophodne dozvole za izgradnju objekata potrebnih za poslovanje, uključujući dobijanje neophodnih licenci i dozvola, dobijanje zahtijevanih notifikacija, i reguliranje komunalnih usluga.

     U ekonomijama kao što je naša, poštovanje zakona o izgradnji je skupo i zahtjeva mnogo vremena i novca. Građevinari mogu regularno platiti obaveze kako bi zadovoljili standarde inspekcije ili jednostavno graditi nelegalno. Gdje su zakonodavne prepreke značajne, poduzetnici mogu imati tendeciju za pokretanjem aktivnosti u neformalnoj ekonomiji. U takvim slučajevima preduzetnici manje obraćaju pažnju na sigurnost radnika i uopšte poslovanja

     Kada je ispunjenje zahtjeva prilikom dobijanja građevinskih dozvola jednostavno i jeftino, kompanije imaju više šansi za boljim rezultatima poslovanja.

Priključenje električne energije

     Preduzećima je veoma važno da imaju pouzdan pristup električnoj energiji po povoljnoj cijeni. Nezavisno od toga da li je električna energija dostupna, prvi korak korisnika je da dobije priključak. Prema Doing Business izvještaju BiH se nalazi nalazi na 158. mjestu u poređenju sa drugim ekonomijama svijeta kada se radi o priključenju električne energije.

     Glavni indikatori za mjerenje lakoće priključenja električne energije su broj neophodnih procedura za dobivanje priključka za struju, broj dana da se završi svaka procedura, te troškovi za završavanje svake procedure.  Procedure obuhvataju dostavljanje svih relevantnih dokumenata i dobivanje svih neophodnih dozvola, podnošenje svih zahtjeva i izvršenje svih neophodnih kontrola, izvršenje instalacionih radova i kupovinu materijala za radove, te sklapanje ugovora o nabavci i dobivanje konačne ponude.

    Troškovi za izvršenje svake procedure uključuju samo službeno objavljenje troškove, ne uzimajući u obzir mito niti porez na dodanu vrijednost.

Registracija imovine

     Lakoća registracije imovine je veoma bitna za osnivanje biznisa. Ako je transfer imovine skup ili komplikovan, onda se povećavaju šanse za rast sive ekonomija. Pokazatelji koji govore o lakoći sticanja vlasništva su broj koraka, vrijeme i trošak za registraciju imovine. Od analizirane 185 svjetske ekonomije, naša zemlja se nalazi na 93. mjestu po pitanju registracije imovine.

     Registrovana i u sudskom registru upisana imovina preduzeća olakšava priliv investicija i omogućava poduzetnicima pristup kreditima na finansijskim tržištima. Ali činjenica je da veliki dio imovine preduzeća u zemljama u razvoju, kao što je naša, nije formalno registrovan. Imovina nije evidentirana u sudskim i katastarskim knjigama i ne može se koristiti kao osiguranje prilikom dobijanja kredita što ograničava finansiranje poslovanja. Eliminisanje neophodnih prepreka za registraciju i transfer imovine je veoma važno za ekonomski razvoj.

     Efikasna i brza registracija imovine smanjuje troškove transakcija i omogućava upis imovine. Jednostavne procedure registracije imovine stvaraju veću sigurnost prava raspolaganja imovinom i smanjuju korupciju. Od toga imaju korist svi poduzetnici, posebno žene, mladi i siromašni kadar.  Ekonomije širom svijeta su olakšale poduzetnicima registraciju i transfer imovine tako što su kompjuterizirali sudske registre, uveli vremenska ograničenja za rokove uknjižbe i propisale niske stope poreze na promet nekretnina.

Mogućnost kreditiranja

     BiH po pitanju mogućnosti kreditiranja je „rangirana najbolje“ u ovoj analizi i zauzima 70 mjesto od 185 svjetske ekonomije, mada je to u suštini daleko od pozitivnog. Ovaj indikator bavi se dostupnošću kreditnih informacija i zakonskim pravima dužnika i kreditora.

     Firme konzistentno procjenjuju mogućnost pristupa kreditu kao jednu od najvećih barijera njihovom poslovanju i rastu. Širenjem kreditnih informacija, pomaže se kreditorima da procijene rizik i alociraju kredit efikasnije. Oni takođe sprečavaju poduzetnike da se oslanjaju na lične veze kada pokušavaju da dobiju kredit.

     Kad ekonomije jačaju zakonska prava kreditora i dužnika u okviru kolaterala i zakona o stečaju, i povećaju djelokrug, pokrivenost i pristup kreditnim informacijama, mogu olakšati poduzetnicima pristup i dobijanje kredita.

Zaštita investitora

     Ovaj indikator analizira četiri dimenzije zaštite investitora: transparentnost transakcija, odgovornost za rad (od strane direktora), sposobnost i mogućnosti dioničara da tuže službenike i direktore za loše vođenje preduzeća i jačina zaštite investitora.  Po pitanju zaštite investitora naša zemlja zauzima visoko 100 mjesto od 185 svjetske ekonomije.

     Kompanije povećavaju poslovnu aktivnost rastom kapitala, putem bankarskih kredita ili privlačenjem investicija. Prodaja dionica (investiranje u dionice) omogućuje kompanijama širenje bez potrebe obezbjeđenja plaćanja bankarskih kredita. Međutim, investitori se pažljivo brinu o svom novcu, prate zakone koje ih štite i ulažu tamo gdje je veća sigurnost i zaštita investicija. Od ukupnog broja odluka da se investira u 73% slučajeva ulaže se tamo gdje je prisutna zakonska zaštita i sigurnost kapitala, a u 22 % slučajeva ulaganje se vrši radi karakteristika i kvaliteta kompanija.

     Ekonomije sa najjačom zaštitom manjinskih investitora zahtjevaju višu otvorenost i definišu jasne obaveze za direktore preduzeća. Takođe, imaju efikasne i funkcionalne sudove koji pružaju mogućnost manjinskim investitorima da dokažu eventualne nezakonitosti na sudu kako bi se zaštitili od neodgovornog i nezakonitog rada menadžmenta.

Poreska politika

     Poreska politika je bitna kako bi se obezbijedila adekvatna javna potrošnja, infrastruktura i neophodne usluge za funkcionisanje ekonomije. Doing Business indikatori pokazuju da je, u ekonomijama gdje su više stope poreza, evidentan veći udio sive ekonomije. Posljednjih godina više od 60 % ekonomija u svijetu su reformama poboljšale stanje u poreskoj politici. BiH se po pitanju poreske politike nalazi na visokom 128 mjestu.

     Ekonomije širom svijeta su omogućile brže i lakše plaćanje poreza konsolidovanjem (objedinjavanjem) podnošenja prijava, smanjenjem učestalosti plaćanja ili ponudom elektronskog podnošenja naloga za plaćanje. Mnoge ekonomije su smanjile porezne stope. Promjene su donijele konkretne rezultate.

     Neke ekonomije su pojednostavile plaćanje poreza i uz smanjenje stopa, za rezultat su imale porast prihoda od poreza.

Trgovina sa inostranstvom

     Troškovi i procedure kod uvoza i izvoza, te standardizovane isporuke dobara su detaljno prikazani u okviru ovog indikatora. Sve službene procedure su evidentirane – od ugovorenog posla između dvije strane, do isporuke dobara. BiH se po pitanju trgovine sa inostranstvom je rangirana na 103. mjestu od analizirane 185 ekonomije na svijetu.

     Mnogi poduzetnici u našoj zemlji se suočavaju sa brojnim teškoćama u izvozu ili uvozu dobara, uključujući kašnjenja na granici. Zbog toga oni često odustanu od spoljnotrgovinske razmjene. Ekonomije koje imaju efikasan carinski sistem, oslobođen od nepotrebnih procedura i dokumenata konkurentnije su u globalnim okvirima. Rigidni carinski propisi i dugotrajne i skupe procedure uvoza i izvoza robe, plodno su tlo za korupciju i podmićivanje u spoljnotrgovinskoj razmjeni.

     U skladu sa analizama od strane Doing Business-a, trgovina sa inostranstvom u ekonomijama širom svijeta je postala brža i lakša. Vlade su uvele alate kako bi olakšale trgovinu, uključujući jedinstveni okvir, na riziku zaosnovane inspekcije i sisteme elektronske razmjene podataka. Ove promjene su pomogle da se poboljša okruženje trgovine i pojača konkurentnost međunarodnih firmi.

Provođenje ugovora

      Dobro funkcionisanje sudova veoma mnogo doprinosi efikasnijem poslovanju. Kada je sudski sistem kod provođenja ugovora efikasan, firme imaju lakši pristup kreditu i efikasniju naplatu potraživanja. Doing business mjeri efikasnost sistema iznalaženja rješenja prije pokretanja sporova kod lokalnih sudova. Po pitanju provođenja ugovora naša zemlja ja rangirana na 120 mjestu.

     Tamo gdje je provođenje ugovora efikasno, rastu poslovne aktivnosti i zapošljavanje novih radnika. Doing Business prati efikasnost sudskog sistema kod rješenja komercijalnih problema, analizirajući mogućnost rješenja sporova prije pokretanja sporova kod sudova. Podaci su prikupljeni na osnovu konkretnih sudskih procesa i slučajeva.

     Posljedica zbog kašnjenja ili nemogućnosti zadovoljenja pravde je često odustajanje od pravde. U mnogim ekonomijama samo bogati mogu priuštiti sudski postupak. Za ostale, postizanje pravde je van njihovih mogućnosti. Kao posljedica neefikasnog sudskog sistema javlja se otežano privlačenje stranih i domaćih investicija, a time i spori rast privrednih aktivnosti i GDP-a.

Rješavanje nesolventnosti (Prestanak poslovanja)

     Ovaj indikator obuhvata vrijeme i trošak koji je neophodno napraviti da se riješi stečaj (bankrot) firme. Podaci identifikuju slabosti u postojećem zakonu o stečaju i glavna proceduralna i administrativna uska grla u procesu bankrota. Kada se radi o rješavanju nesolventnosti, BiH je rangirana na 83. mjestu od 185 analizirane svjetske ekonomije.

     Ekonomska kriza je povećala potrebu razmatranja kreiranja takvog stečajnog postupka koji će pomoći reorganizovanju i zatvaranju kompanija. U zemljama gdje je zakonska regulativa stečaja neefikasna, neproduktivna poslovanja se zadržavaju godinama, neopravdano zarobljavajući sredstva i ljudski kapital koji je potrebno usmjeriti na efikasnija i produktivnija mjesta.

     U zemljama gdje su stečajni zakoni nedovoljno efikasni destimulišu se investicije stranog i domaćeg kapitala. Pristupi kreditima su otežani, a kreditni i finansijski rizici rastu. Naprotiv, efikasni stečajni zakoni mogu ohrabriti poduzetnike. Rezultat je produktivnije poslovanje i rast privrednih aktivnosti.

Zapošljavanje radnika

     Budući da je ovaj indikator prvi put analiziran u Doing Business 2013., u oblasti lakoće zapošljavanja radnika nije dat rang ekonomija. Zbog toga su podaci u oblasti zapošljavanja radnika u BiH predstavljeni bez ocjenjivanja.

     Ukoliko uzmemo u obzir da Doing Business mjeri fleksibilnost u zakonodavstvu o radu posebno u oblasti zapošljavanja radnika, rješavanja viška radnika i krutosti radnog vremena, i sami možemo procijeniti na kojem mjestu bi se našla naša zemlja.

Za nužne promjene su potrebni pravi ljudi

     Po svemu što smo naveli, možemo zaključiti da je Bosna i Hercegovina u jako lošoj poziciji što se tiče započinjanja i vođenja malog ili srednjeg biznisa za lokalnog poduzetnika koji želi da posluje u skladu sa važećim propisima. Sve to međutim ne znači da je BiH u bezizlaznoj situaciji. I mnoge druge zemlje su bile u sličnoj situaciji, ali su uspjele da se „uzdignu iz pepela“.

     Ali su te zemlje u ključnim trenutcima imale lidere koji su imali snage provesti svoje ciljeve i bili spremni platiti cijenu. A najvažniji prioritet im nije bio taj da samo pobjede na sljedećim izborima. Ima li to BiH? Ima sigurno. Ako su to mogli oni, zašto ne bismo mogli i mi. Možda će nam biti potrebne godine, ali to nam je usprkos svemu dostupno.

     Potrebno je malo političke volje da se izmjene određeni zakoni, što bi vrlo brzo rezultiralo unaprijeđenjem poslovnog ambijenta, kao jedne od neophodnih reformi na koju se uvijek sugerira u svim međunarodnim finansijskim izvještajima za ovo područje. Mijenjati treba i svu nepotrebnu papirologiju, ali kada se to pokuša, pojavljuju se raznovrsni otpori.

     Nažalost, strah od promijena potiču najviše aktuelne političke elite, zbog dobro poznatih razloga. S druge strane ni mediji ne obavljaju svoj dio posla, te su više u funkciji političkih elita, nego borbe za promovisanje unaprijeđenja poslovnog ambijenta i prijeko potrebnih reformi. Puno je površnosti u pristupu, utjecaja sa raznih strana, nedostatka analitičnosti, ali i povjerenja u institucije.

    Ekonomska, kao uostalom i politička i socijalna situacija u BiH je teška, ali nije svakako bezizlazna.

* World Bank. 2013. Doing Business 2013: Smarter Regulations for Small and Medium-Size Enterprises. Washington, DC: World Bank Group. DOI: 10.1596/978-0-8213-9615-5. License: Creative Commons Attribution CC BY 3.0

O MRVICAMA (NE)NORMALNOSTI KOJE NAM (NE)NEDOSTAJU

Dvadesetorica_duda

Mnogi citati našeg nobelovca Ive Andrića se u orginalnom ili pomalo izmjenjenom obliku često mogu aplicirati kako bi se opisala aktuelna zbilja bosanskohercegovačka. Tako je zaista čudno kako nam je malo potrebno da budemo normalna zemlja, a još čudnije kako nam baš to malo nedostaje.

Frustracija statusom quo

Na ulicama građani BiH počinju izražavati svoje nezadovoljstvo zbog neuspjeha političkih elita da im služe i da zajedničkim radom osmisle bolju budućnost za njih. I utjecajne ličnosti u javnim istupima rade svoj dio posla. Svi zajedno su ogorčeni na političare u BiH koji tendencijom čvrstog opredjeljenja za održavanje statusa quo sve više udaljavaju svoju zemlju od punopravnog članstva u EU i NATO-u.

Odlazeći Američki ambasador u BiH Patrick Moon u svom sjajnom oproštajnom govoru ističe da su mnogi građani frustrirani statusom quo.  Umorni su od lakrdijaškog ponašanja političke klase koja se više bavi privilegijama koje idu uz posao koji rade nego budućnošću ove zemlje.  Umorni su od ciničnog korištenja etničkih džokera kako bi se umanjila svaka mogućnost  postizanja kompromisa. Umorni su od političara čija je plata višestruko veća od prosječne plate u Bosni i Hercegovini, a ne zastupaju interese građana koji su ih izabrali. Jednostavnim riječima, umorni su od neodgovornih političara koji ne rade svoj posao.

Teško nam svima pada činjenica da sve više i više zaostajemo za našim susjedima, te se kontinuirano nastavlja institucionalno, ekonomsko i socijalno nazadovanje BiH sa nesagledivim posljedicama. Političari koje su građani BiH izabrali kao lidere odgovorne za vođenje zemlje odveli su nažalost i građane i zemlju u najtežu situaciju od završetka rata i skoro potpunu izolaciju.

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko, u intervjuu za austrijski „Standard“ kaže da uz aktuelnu politiku on ne vidi budućnost, jer ta politika nema više snage. To su stari šabloni, djelimično se kod tih šablona radi o nastavku konflikta iz perioda od 1992. do 1995. godine, ali uz inverziju Clausewitza: to je nastavak rata političkim i psihološkim sredstvima. Mnogi su zatočeni u teritorijalnim šablonama i ni ne razmišljaju o tome šta bi se moglo kvalitativno učiniti sa zemljom.

U pravu je Banjalučka ekonomistica Svetlana Cenić kada kaže da „interes uvijek povezuje ljude, a vjerojatno će nas ujediniti glad s ovako nesposobnim rukovodstvom”. Upravo je glad građana učinila da se usprotive načinu na koji se vodi zemlja, a koji se zasniva na stalnim konfrontacijama, stvaranju kriza i sukoba. Građani su ustali protiv političkih lidera koji promovišu nacionalizam i monoetničku tematiku, pa čak i medija u kojima već 20 godina isuviše dominira nacionalistička retorika jednih te istih političara.

Prof. dr. Dževad Karahasan, jedan od vodećih, najsnažnijih i najdojmljivijih, bosanskohercegovačkih književnika, pisac i intelektualac koji je izuzetno cijenjen u Evropi, ističe u svom posljednjem intervjuu da dvadeset godina mi sanjamo mrvu normalnosti. I oni nam je ne daju, da bi opljačkali ovo malo što je ostalo. Dvadeset godina mi pokušavamo razumjeti zašto nam se dogodilo ovo što nam se dogodilo u ratu, a oni nam ne daju da se sastavimo sa sobom.

Trenutno stanje u BiH je veoma teško, vještački iskomplicirano i s neizvjesnim ishodom.  Tome svakako doprinosi kontinuirano pogoršanje ekonomske situacije, smanjenje stranih investicija, odlazak mladog talentovanog obrazovanog kadra iz zemlje, gotovo zaustavljen evropski put i nefunkcioniranje vlasti.

U svom stilu profesor političkih nauka u Sarajevu dr. Besim Spahić kaže da u „virtualnoj” državi (koja de facto i uz blagoslov međunarodne zajednice i EU ne postoji) kakva je BiH, niti jedna sfera ne funkcioniše kako treba. To je samo carstvo za tajkunske sumnjive transakcije, korupciju i kriminal, a sve „aminovano” zaštitom vitalnih nacionalnih interesa i pod okriljem i uz blagoslov „svoga Boga” i njegovih ovozemaljaskih sluga.

Političke elite u BiH uvijek deklarativno ističu svoju opredjeljenost za budućnost  Bosne i Hercegovine u EU i NATO. A kada ih izaberemo u izvršne i zakonodavne nivoe vlasti svjedočimo da su lagali i sebe i nas. Samo nisu svoje lidere koji godinama iza zatvorenih vrata, zagovarajući monoetnička društva, donose pogrešne političke odluke i urušavaju temelje zemlje. Na taj način cementiraju svoje pozicije i povećavaju svoj imetak, dok građani srljaju ka siromaštvu i neizvjesnosti za svoju budućnost.

Bosna će, ako Bog da, opstati, jer Bosna je tvorevina kulture

Prof. dr. Nerzuk Ćurak, istaknuti savremeni javni intelektualac, u tekstu „Demonstracije, demoni nacionalizma i međunarodna zajednica – O jednoj mogućnosti koja još nije ispitana” ističe da ako civilno društvo uđe u zonu političkog, ono će postavljati ljudska pitanja i ljudske zahtjeve, dramatično rušeći neupitnu poziciju apstraktnih nacionalizama. U konačnici to bi moglo dovesti do promjene neuspješnog političkog sistema, a to je ljudski zahtjev par excellence.

Građani Bosne i Hercegovine, koji su već propatili mnogo, hoće, žele i zaslužuju bolje.  Oni žele da njihova zemlja bude tamo gdje joj je prirodno mjesto – u Evropi kao punopravna članica EU i NATO, jer samo to može donijeti prijeko porebne reforme, stabilnost, prosperitet i ekonomski napredak.

Daniel Serwer, ugledni američki ekspert za Balkan i profesor na američkom univerzitetu Johns Hopkins izjavio je  da građani u BiH, ali i u drugim dijelovima Balkana, trebaju uvijek imati na umu da bi članstvo u EU i NATO skoro izbrisalo nacionalističke politike u njihovim državama.  Možda nekada, kaže Serwer, malo i preuveličavamo probleme s kojima se suočava BiH. Problemi u ovoj državi sigurno nisu nerješivi, ali najviše zabrinjava činjenica da postoji mala ili skoro nikakva politička volja među domaćim političkim strukturama da se riješe ti problemi. On lično, kao i većina BH građana priželjkuje jedno novo političko liderstvo u BiH koja zaslužuje mnogo više, ali do samih je Bosanaca da li će oni dovesti nove, hrabre, kreativne i vizionarske političare koji će ih povesti u moderni i napredni svijet.

Jedino nove generacije imaju potencijal da ovo i ostvare, te postanu „agens promjene” koji će početi mijenjati stvari na bolje i time doprinjeti stvaranju bolje budućnosti za nas, naše porodice i zajednicu u cjelini.

U Centru za nove inicijative smatraju da u Bosni i Hercegovini generalno mora doći do zaokreta u odnosu politike prema građanima. To mogu uraditi samo ljudi koji su okrenuti reformama i koji su spremni preuzeti odgovornost. U BiH postoje ljudi i stranke koji su spremni raditi na drugačijim političkim osnovama i to u cijeloj zemlji. Oni vjeruju da BiH može postati zemlja u kojoj će javni diskurs biti usmjeren na ono što je zajedničko svima, a ne na ono po čemu se razlikuju. Uz podršku i međunarodnih partnera rješenja su u unutrašnjem dogovoru zasnovanom na rješenjima pitanja bitnih za život ljudi i preuzimanju odgovornosti za javni posao i vjerujemo da je to neophodno našoj zemlji kako bi mogla napredovati ka EU i NATO-u.

Conditio sine qua non je identifikacija i izbor političkih lidera, bez obzira na etničku pripadnost ili entitet iz kojeg dolaze, a koji našu zemlju istinski vide kao multietničku, demokratsku, prosperitetnu i suverenu zemlju potpuno integrisanu i sigurno pozicioniranu u euro-atlantske strukture. Potrebno je naravno da i međunarodna zajednica (ma šta pod tim pojmom podrazumjevali) osmisli neku novu strategiju za BiH.

U izvještaju Vijeće za demokratizaciju politike autora Bode Webera i Kurta Bassuenera se navodi da bi nova strategija EU u BiH trebala početi s prihvaćanjem temeljne realnosti koja čini BiH drugačijom od ostalih slučajeva za proširenje: njena institucionalna struktura, njeni sustavni poticaji za političku i institucionalnu izvedbu elita, inherentne kontradikcije između verbalne podrške EU članstvu elita i njihovim djelima i razlike između interesa elita i potreba građana.

Bosna i Hercegovina ima neophodne prirodne resurse da bude prosperitetna zemlja. Ima i ljudske u vidu kvalitetnih, obrazovanih i predanih kadrova koji su spremni da djeluju sa čvrstim opredjeljenjem za izgradnju bolje BiH za sve njene građane. Samo im trebamo dati šansu da se dokažu.

I završit ću ovaj tekst pozivajući se opet na izvanrednog Karahasana koji kaže da u BiH još uvijek itekako postoji nešto što bi on mogao nazvati specifično bosanski amalgamom, sintezom, kombinacijom različitih kulturnih formi. Bosna će, ako Bog da, opstati, jer Bosna je tvorevina kulture.

%d bloggers like this: