Od(brana) Lukavca od jezera Modrac

sl

Reakcije na velike poplave koje su zadesile našu opštinu nakon padavina koje su prevazišle rekord od kako se vrše mjerenja zadnjih 120 godina, te reakcije na aktiviranje brojnih klizišta, pokazale su da smo se prilično uspavali i da smo generalno nespremni za krizne situacije. Moramo priznati da je takvih situacija bilo prilično malo ili čak nikako od završetka nesretnog rata u našoj zemlji. Kakve pouke možemo izvući iz svega ovoga što nam se desilo?

       Kao da smo svi nekako podsvjesno mislili, prateći u medijima, da se to nikako nama ne može dogoditi, te da smo mi područje koje prirodne nepogode ili bilo kakve druge katastrofe, u velikom luku zaobilaze. Takođe sam prilično ubijeđen da se i nismo baš nešto pretjerano pretrgli da pomažemo žrtvama onih područja u svijetu koje su pogađale katastrofe. A bez obzira na to koliko teška i nama situacija bila, moramo priznati da se uvijek na neki skroman način može pomoći, a da pri tome mi ne budemo uskraćeni.

      Brojna upozorenja o mogućnostima poplava smo ignorisali i reagovali onda kada je bilo prilično kasno. Ustvari, mislim da smo svi čekali i nadali se da će se vrijeme ubrzo smiriti. I da će sve biti normalno kao i prije, uz malo mulja i blata po ulicama kao prije.  Sve dok nije lansirana špekulacija da je brana na jezeru Modrac u kritičnom stanju. Eh, to je malo promijenilo kompletnu perspektivu.

(Ne) evakuisati grad?

      Ja mislim da su u tim kriznim trenutcima, uposlenici brane bili najviše kontaktirane osobe na čitavoj opštini. I takođe mislim da su uradili odličan posao koji se tiče smirivanja situacije davanjem odgovarajućih izjava u komunikaciji sa građanima, ne šireći pri tome paniku.

      Ma koliko ga volili ili ne volili načelnik Općine Lukavac je takođe radio dobar posao tokom krize, nastojeći da pruži pomoć kako građanima ugroženih područja, tako i industrijskih subjekata naše opštine, čije bi ugrožavanje zbog same tehnologije proizvodnje stvorilo dodatne probleme sa nesagledivim posljedicama. Po mom mišljenju, izjava za medije koju je na vrhuncu krize načelnik dao, predstavlja najbolji potez tokom njegovog kompletnog mandata. Iako se već nagađalo da je više od pola stanovništva napustilo grad zbog straha od pucanja brane, načelnik je dao relativno smirenu izjavu u kojoj je rekao da situacija jeste složena, da se kontinuirano prati, te je izrazio nadu da će se stanje popraviti sa opadanjem preliva preko brane. Teška je to bila odluka, jer da je se kojim slučajem desilo ono najgore, veliku odgovornost za posljedice bi snosio onaj ko nije izdao naređenje o evakuaciji. S druge strane, to naređenje bi impliciralo da će i zaposleni u industrijskim subjektima takođe najvjerovatnije napustiti svoja radna mjesta. S obzirom na složen proces proizvodnje u nekim postrojenjima, gdje je obavezno prisustvo operatera, napuštanje istih sa radnih mjesta bi moglo proizvesti neprocjenjive štete.

     Moram samo istaći i to da su uposlenici GIKIL-ove Filter stanice uradili nevjerovatan posao što se tiče spašavanja i osposobljavanja ovog postrojenja u rekordnom roku kako bi se omogućilo vodosnabdjevanje vodom građana Lukavca. Kakve sve nadljudske napore su ovi ljudi učinili, odlična je tema za jedan dokumentarni prilog koji će se najvjerovatnije uskoro i pripremiti.

Da li ćemo iz ovoga izvući kakve pouke?

     Brana je izdržala i ovo opterećenje. Voda je se povukla i sada nam predstoji dug period oporavka opustošenih dijelova naše opštine. Muđutim, ono što mnoge stanovnike Lukavca sada vjerovatno interesuje je da li će se učiniti nešto po pitanju boljeg planiranja, predviđanja, postupanja i odlučivanja na vrijeme kako se opet prilikom neke sljedeće prirodne nepogode ne bi našli u neizvjesnoj situaciji da strepe od pucanja brane na jezeru Modrac.  Da li će učiniti nešto da se jezerom i branom upravlja u interesu stanovništva koje na tom prostoru živi i da se ljudi ne boje brane?  Jasno je da se u ovu problematiku moraju uključiti i kompetentne osobe viših nivoa vlasti koji se bave zaštitom prirode i prostora, jer adekvatno rješenja ovog problema zahtjeva kordiniranu akciju različitih struka.

      Prije dvije godine u tekstu objavljenom na ovom portalu sam pisao da jezero Modrac ima kontinuiran trend zagađivanja posljednjih 40 godina. Najveći problem jezera predstavlja taloženje nanosa primarno ugljene prašine s površinskih kopova. Jezero Modrac lagano nestaje pod ovim muljem koji je, prema provjerenim informacijama, već prepolovio jezero i prijeti da ga potpuno uništi u vrlo bliskoj budućnosti. I još mnogo je onih koji upozoravaju, navode činjenice, međutim akcija u cilju poboljšanja aktuelnog stanja nedostaje. S obzirom na neodgovoran odnos čovjeka prema prirodi, ( dokaze za ovo ne moramo ići tražiti globalno, nego je dovoljno da se samo okrenemo oko sebe i vidjet ćemo ih i na lokalnom nivou) prognoze su da će nam se prirodne nepogode dešavati sve češće.

     A na kraju krajeva, ništa nas više ne može iznenaditi s obzirom da poznajemo opštu društvenu situaciju u zemlji, te ko nam sve upravlja važnim sistemima i institucijama. Znamo da tu ima ljudi koji nisu sposobni, nisu kompetentni, ne znaju, a niti hoće da odlučuju, a kamoli da predviđaju. Barem na čelna mjesta ključnih institucija koje se bave zaštitom prirode, prostora i ljudi se moraju postaviti osobe koje se zaista razumiju u problematiku, a ne politički podobne osobe.

PS. Da se kojim slučajem gradi nova brana na jezeru Modrac, da li bi Vi lično odobrili da se taj posao povjeri nekom arhitekti koji je diplomirao na jednoj od brojnih privatnih visokoškolskih ustanova u BiH? A samo se osvrnite oko sebe i provjerite koliko je odgovornih poslova vođenja države povjereno nekompetentnim osobama.

Advertisements

Početak socijalnih nemira u BiH: TUZLANSKO PROLJEĆE U FEBRUARU

tuzla-protesti-mix

     Ugledni britanski magazin „The Economist” je krajem prošle godine svrstao Bosnu i Hercegovinu među zemlje kojima prijete veliki socijalni nemiri u 2014. godini.  Mnogi oni koje je trebala zabrinuti ova ozbiljna prognoza, nažalost, olako su prešli preko nje. Ispostavilo se da je „The Economist“, kao i obično, bio u pravu. „Sporogoreći dugi fitilj“ koji karakterizira strpljenje građana BiH je izgorio. Građani su pokazali da ne mogu više trpiti dugogodišnji sadizam vladajuće elite. Veliki socijalni nemiri u BiH su eksplodirali i potpuno je neizvjestan njihov kraj.

Tuzlanski radnički bunt potpalio iskru protesta

     I kao što to tradicija u ovim slučajevima obično nalaže, iskru je opet zapalio radnički bunt. Zapamtit ćemo da su to početkom februara 2014. godine bili radnici najmnogoljudnijeg u BiH, industrijskog, Tuzlanskog kantona, koji su uvijek bili naviknuti da pošteno rade, proizvode, stvaraju dodanu vrijednost i tim radom obezbjede svojim porodicama, društvu i državi progres. Ovaj put se radi, prije svega, o radnicima nekada uspješnih, a sada propalih preduzeća kao što su Dita, Konjuh, Resod Guming, Polihem i Poliochem. Njima se priključila i armija mladih, nezaposlenih i razočaranih, po kojima opet TK prednjači u BiH. Razlozi „nove Husinske bune“ kako mediji počinju nazivati ovaj događaj su prije svega ekonomski problemi, tačnije visoka nezaposlenost, velike različitosti u prihodima i slabi socijalni programi. Bosanskohercegovački mainstream mediji, koji su uglavnom u službi neke ili više političkih stranaka, preferiraju kao razloge odmah na početku istaknuti ili imenovati lošu vlast, nezadovoljstvo i nepovjerenje u Vladu TK i njene institucije. S obzirom da se Opći izbori u BiH bliže, to je potpuno i razumljivo.

Novi vs. tradicionalni mediji

     Interesantno je naprimjer da u svojim izdanjima za srijedu, Oslobođenje i Dnevni Avaz nisu objavili niti jedan tekst posvećen planiranim okupljanjima u Tuzli. Već u četvrtak i petak na naslovnicama smo mogli naći slike nereda i naslove „Čaušević tukao narod“ i „Bosansko proljeće: Počela nova Husinska buna“. Ali naviknuti smo da naši tradicionalni mediji, u skladu sa našim političarima i njihovim instrukcijama, uvijek nekako kasne.

     Uloga društvenih medija u organizaciji i promociji demonstracija jeste ono što je jako simptomatično za ovaj slučaj.  Protesti obespravljanih radnika propalih tuzlanskih preduzeća su se održavali ko zna koliko puta i prije. A mediji su o njima izvještavali sporadično i u skladu sa politikom i instrukcijama svojih urednika, što kao razultat, naravno, nije imalo nikakav efekat. A onda su na scenu stupile određene grupe, kreirane prije svega na društvenoj mreži Facebook, pokazujući  komunikacijsku moć novih medija, a koja ne može biti cenzurirana od strane elita na vlasti. Uz pomoć društvenih medija mobilizirano je na početku 500 osoba koje su se okupile ispred zgrade Kantonalnog suda. Kada je priča sa pratećim slikama o protestima procirkulisala „mrežom“, to je bilo dovoljno da se u par sati pred zgradom Vlade TK nađe preko 2000 osoba. Nastavak priče sa uključenim agresivnim momentom protesta uglavnom svi znaju, jer su se tada uglavnom svi mediji angažovali da prikažu šta se to dešava u Tuzli.

     Društveni mediji su ovih dana preplavljeni različitim sadržajima i izvještajima sa „ratišta“ u Tuzli. Relevantnost i istinitost nekih od njih potpuno se dovodi u pitanje. Primjećeno je da su neki od tih sadržaja ubrzo uklonjeni sa društvenih mreža od strane oficijelnih administratora. Među sadržajima primjećuju se mnogi oni koji pozivaju na agresivan pristup, što nažalost proizvodi nemile scene koje možemo vidjeti na tuzlanskim ulicama. Proizvodi se mržnja prema policiji, postavljaju recepti za pravljenje Molotovljevih koktela, upute za obračunavanje sa policijom  uz upotrebu elemenata paintball zaštitne opreme itd.

Pomiješane reakcije

     Reakcije građana u vezi sa protestima su pomiješane. S jedne strane rijetko koja normalna osoba može podržavati žestoke sukobe policije i demonstranata u kojima su žrtve i jedni i drugi. Ipak su ti policajci, naše komšije i prijatelji koji imaju žene i djecu i rade za mizerne plate, najmanje krivi što po naređenju moraju stojati na „kiši“ kamenica, jaja i flaša i štititi  praznu zgradu Vlade TK zaštićeni samo štitom dok im noge gađaju demonstranti. A niko ne može podržavati i upotrebu sile policije nad demonstrantima. „Svaki oblik nasilja u cilju društvenih promjena ne može rezultirati poboljšanjem socijalnih, ekonomskih, kulturoloških, a ni etičkih vrijednosti društva“, upozorava profesor Enver Kazaz.

      S druge strane, narod više nema drugog načina da ukaže na svoje probleme osim na ovaj način, jer svi prijašnji civilizirani pokušaji završavali su bezuspješno, i sa arogancijom onih koji su na vlasti. Mnogi se slažu sa riječima novinara Vlastimira Mijovića koji kaže da su protesti i nemiri naš novi problem, te da za razliku od većine ostalih iz ovoga bi se moglo iznjedriti i nešto dobro, a to je u prvom redu kažnjavanje aljkave, korumpirane i nesposobne vlasti koja mora platiti svoj sramotni ceh.

Zakašnjela reakcija vlasti

     Primjećujemo da premijeri FBiH Nermin Nikšić i TK Sead Čaušević katastrofalno upravljaju krizom i svojim zakašnjelim javnim nastupima isključivo preko medija proizvode samo još veći bijes kod građana. Njihovi konkurenti se naslađuju ovim neuspjehom upravljanja kriznom situacijom i komuniciranjem, a građani se spremaju za nastavak protesta. Evidentno je koliko su se svi aktuelni političari u BiH udaljili od naroda i njihovih stvarnih problema, te totalno izgubili senzibilitet za iste,  jer su ih ovi dugoočekivani događaji dočekali potpuno nespremne. Toliko su izgleda bili opsjednuti samo svojim primarnim zadacima vezanim za određivanje upravnih odbora, direktorskih pozicija i odabiru izvođača tendera…

     U skladu sa izbornom kampanjom, sada svi javno daju podršku demonstrantima, te osuđuju prekomjernu upotrebu sile policije. A niko ne nudi realno rješenje za situaciju koja izmiče kontroli. U proteklim godinama, u vlasti TK, uglavnom sve političke opcije su participirale. I niko nije uspio rješavati nagomilane probleme ovog kantona, osim stvaranja dodatne dubioze. Jasno je da niko nema čarobni štapić i da može promijeniti stvari preko noći. Ali ko to u ovom trenutku može objasniti narodu koji je na ulici. I uostalom, ukoliko Vlada TK na čelu sa premijerom Čauševićem podnese kojim slučajem ostavku, pitanje je ko ima kapaciteta i hrabrosti da je naslijedi, a da donese nužno potrebne promjene.

Šta dalje?

     Ko stoji iza svega ovoga, ostaje da se vidi u narednom periodu. Bit će svakako interesantno ispitati kako je do sukoba došlo, ko stoji iza njih, te kome oni odgovaraju. Nema sumnje da je neko uspio iskoristiti tešku ekonomsku situaciju u TK, i radnike iskoristiti kao „topovsko đule“, zarad ostvarivanja vlastitih interesa. Izbori nam se bliže, a u proteklom periodu smo se uvjerili da su lideri političkih stranaka u BiH spremni na sve kako bi zadržali svoje trenutne pozicije. Takođe, interesantno će biti ispitati i ulogu međunarodne zajednice.

      Šta će biti dalje, teško je predvidjeti u kompleksnoj zemlji ili eksperimentu kao što je Bosna i Hercegovina.  Možda će biti najbolje nastaviti dobro pratiti „The Economist“, te njegovu sljedeću prognozu za našu zemlju jako ozbiljno shvatiti.

– NEPOVEZANOST TRŽIŠTA RADA I OBRAZOVANJA U BIH – Mogući načini rješavanja problema

education-jobs-L

Nepovezanost tržišta rada i obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini je problem koji je identifikovan u brojnim stručnim analizama, ali je s obzirom na trenutnu situaciju u našem društvu očigledno to da su svi ozbiljniji pokušaji rješavanja ovog problema prošli bez značajnijih poboljšanja, rezultata i napretka.

U ovom radu ću nastojati da predstavim moguće načine rješavanja problema sistemske neusklađenosti ponude i potražnje radne snage i predviđanja budućih potreba za kvalifikacijama i vještinama, kao i prijedloge mjera koje bi trebalo preduzeti kako bi obrazovni sistem brže odgovorio na potrebe poslodavaca i stvaranja kvalitetnog kadra koji može da odgovori na zahtjeve tržišta rada u BiH i EU.

Za čitanje i download kompletnog rada molim Vas kliknite OVDJE!

Kulturni i ekonomski značaj jednog od najstarijih i najposjećenijih događaja u BiH

NIK_6604-637x422

Vašar u Puračiću – Tradicija okupljanja, druženja, trgovanja i zabave stara preko stotinu pedeset godina

 

Jedno od rijetkih mjesta za izlaganje tradicionalnih bosanskih rukotvorina „zaboravljenog zanatstva“ – Za tri dana i do stotinu pedeset hiljada posjetilaca – Svetinja u koju se nikada nije diralo – Nužna promocija vašara kao dijela  bosanskog identiteta – Eufeminizirati konotativno značenje vašara kao nečega što je primitivno i malograđansko

Tradicionalni vašar u Puračiću je jedan od najstarijih i najposjećenijih događaja u Bosni i Hercegovini, gdje se već preko stotinu pedeset godina tradicionalno okupljaju, druže, trguju i zabavljaju ljudi iz raznih krajeva BiH i regiona.

Purački vašar danas  predstavlja jedno od rijetkih mjesta gdje možemo vidjeti i kupiti tradicionalne bosanske rukotvorine „zaboravljenog zanatstva” kao što su kovački i grnčarski proizvodi ili proizvodi od čiste vune, drveta i bakra. Ovaj iznimno značajan stari narodni skup daje krupno obilježje ukupnom životu stanovništva, ne samo Puračića i njegove okoline, već i šire regije, a naročito u privredno-trgovačkom smislu. Podatak da za tri dana vašara kroz Puračić prođe i do stotinu pedeset hiljada ljudi, govori da kupaca na ovom vašaru nikada ne nedostaje. Drugim riječima, trgovina na puračkom vašaru uvijek „cvijeta”.

Tako da tradicionalni vašar u Puračiću sigurno ima veliki kulturni i ekonomski značaj, prije svega za Puračić i njegovu okolinu, a dijelom i za cijelu Bosnu i Hercegovinu.

Tradicionalni vašar kao svetinja

Svake jeseni Puračić, sa dvadesetak sela koja gravitiraju oko njega, kao i brojni trgovci i gosti iz cijele Bosne i Hercegovine i regiona, tri dana žive u znaku tradicionalnog vašara. Vašar je za ovaj kraj uvijek bio i ostao svetinja u koju se nije diralo, jer sve što se ne može nigdje drugdje vidjeti, prodati ili kupiti, može na vašaru u Puračiću.

Ovaj vašar se održava u autohtonoj bosanskoj čaršiji Puračiću, staroj preko sedam stoljeća. U Puračiću danas živi oko četiri hiljade stanovnika. Za vrijeme vašara kroz tu istu čaršiju prođe i do stotinu pedeset hiljada ljudi.

Tačno se ne zna kada je održan prvi vašar u Puračiću. Prema jednom izvoru, purački vašar se prvi put spominje 1861. godine, dakle za vrijeme osmanske Turske vlasti. Već prvih godina, nakon dolaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. – 1879. godine, vašar je zvanično i dobio ovo ime.

Drugi izvor navodi da je sa otvaranjem pijace u Puračiću 1824. godine, tadašnja vlast ubrzo uvidjela njen značaj, pa se neko sjetio, da na godišnjicu, sredinom oktobra 1825. godine, organizuje godišnje dane pijace. To je urađeno u znak sjećanja kada je Puračić posjetio Husejn kapetan Gradaščević, radi svečanog otvaranja pijace. Od te godine, nastavljeno je sa organiziranjem godišnjih dana pijace. Te finalne pijace su se iz godine u godinu obogaćivale novom robom i načinom trgovine, pa su odmah ličile na vašar, ali se nisu zvale vašar. U vašarskom obilježju, na te finalne pijace, dolazili su karavani koji su donosili svilu, kadifu, nakite i raznorazne mirođije, da bi za tu prodatu robu na puračkoj pijaci kupovali so u Tuzli. Takvi karavani su u velikom broju dolazili iz Carigrada u dane godišnjih pijaca u Puračiću, da bi se do zime mogli vratiti nazad kući.

Tradiciju vašara u Puračiću prihvatili su svi koji žive u neposrednoj blizini i široj regiji kao svoju svetinju. Kažu da je iz tih razloga, za vrijeme Drugog svjetskog rata, u dane vašara rat  mirovao, jer su svi dolazili na vašar u Puračić. Vašar je u Puračiću uvijek trajao tri dana, i to 12, 13. i 14. oktobra, svake godine, i nikad mu se tradicija nije prekidala sve do posljednjeg rata na ovim prostorima. Nakon završetka zadnjeg rata tradicija vašera je nastavljena.

Zanemareni „čuvar od zaborava“ bosanske tradicije, kulture i identiteta

Iako je vašar u Puračiću ima funkciju „čuvara od zaborava“ bosanske tradicije, kulture i identiteta, o njemu se u medijima i u naučnim krugovima malo govori i obično se krivo poistovjećuje sa nečim što je primitivno i malograđansko.

Tradicionalni vašar u Puračiću je kao tema nedovoljno prisutan u medijima tuzlanskog kantona, a ostali mediji u BiH gotovo nikako o njemu ne izvještavaju. Ozbiljan profesionalni novinarski angažman u kojem bi se na pravi način prikazao kulturni i ekonomski značaj tradicionalnog vašara u Puračiću, uglavnom ne postoji.

I institucije vlasti pridaju minimalan značaj i pažnju vašaru u Puračiću, dok u isto vrijeme finansijski, promocijski, organizacijski podržavaju mnoge druge događaje. Ali s obzirom na „politiku tala“, koja je široko rasprostranjena u BH politici prilikom konačnih odluka o tome šta je to bitno a šta ne,  činjenica da vlast za ovako važan tradicionalni događaj uopšte ne mari, nas više i ne iznenađuje.

Nužan strateški pristup…

Nužno je da se shvati kulturni i ekonomski značaj tradicionalnog vašara u Puračiću, pomogne u njegovoj organizaciji, te se isti promoviše kao turistička atrakcija. Smatram da je primjena naučnih saznanja iz oblasti medijskog menadžmenta nužna kako bi se tradicionalni vašar u Puračiću promovirao kao dio bosanskog identiteta i kako bi mu se eufeminiziralo konotativno značenje nečega što je primitivno i malograđansko.  Potrebno je pospješiti kvalitetniju mas medijsku prezentaciju i promociju vašara kroz sve oblike tržišnih komunikacija i propagandne reklame.

Organizatori vašara trebaju uspostaviti kvalitetnu partnersku mrežu sa određenim subjektima i organizacijama koje bi pomogle u promovisanju, finansiranju, sponzorstvu i oglašavanju vašara. To se prije svega odnosi na mrežu partnera u medijskim organizacijama jer bi njihovi savjeti o komunikacijskim, kreativnim i media strategijama mnogo bi pomogli medijskoj promociji i prezentaciji vašara. Jako je važno uspostaviti partnerstvo i sa relevantnim institucijama vlasti.

Sve ovo bi uticalo na još kvalitetniju izgradnju organizacione strukture i strategije, te još veći uspjeh budućih vašara u Puračiću.

 

Nepotizam u BiH

nepotism

      „Sa tatom na funkciji do blistave karijere“Nepotizam je životni stil Bosanaca“, „Predloženi zakoni olakšavaju nepotizam“, „Nepotizmom protiv nezaposlenosti“, „Može li se stati u kraj skandaloznom nepotizmu“, „Do pozicija preko rodbine i partije“, „Konkursi za posao u državnoj službi postali farsa“„Zaustaviti praksu upošljavanja rođaka i prijatelja u BiH“, „Zbog nepotizma BiH prijeti odljev mozgova“,  Nepotizam – kancer svakog društva“… samo neki su od naslova koje svakodnevno možemo pronaći u medijskim izvještajima u BiH.

Državne institucije, javna preduzeća i javne ustanove u BiH = nepotizam

     Nepotizam (od latinskog: nepos, nepotis = nećak, potomak, unuci i italijanskog: nipote = nećak) je termin kojim se označava tip ponašanja najčešće nosioca političke, ekonomske, vojne ili neke druge moći, koji na osnovu svog povlaštenog položaja u hijerarhiji, favoriziraju članove svoje porodice ili prijatelje u odnosu na druge osobe, bez obzira na njihovu stručnu sposobnost kod zapošljavanja, davanja poslova ili dodjeljivanja nekih benificija.

     Pretražujući oficijelne web stranice postojećih državnih institucija, javnih preduzeća i drugih javnih ustanova u BiH ono što će vam sigurno odmah zapasti za oko je ponavljanje jednih te istih prezimena osoba koje rade u istima. I to uglavnom onih prezimena koja imaju naši dugogodišnji, i nikada (ne)zamjenjivi funkcioneri. Sasvim slučajno?

     Ne, nažalost, jer je nepotizam kao vrlo negativna društvena pojava vrlo raširen u BiH, a jako mu pogoduje naša klima podijeljenosti građana po vjerskoj i nacionalnoj liniji, te izuzetno loša ekonomska situacija. Možete i sami primjetiti da je danas jako teško identificirati sferu bosanskohercegovačkog društva u kojoj nepotizam nije duboko sistemski ukorijenjen.

     Zamislite samo situaciju koja bi nastala kada bi se napravila neka vrsta revizije radnih mjesta, a u kojoj bi svi oni koji su do pozicije došli na temelju rodbinsko-prijateljske veze ostali bez posla. Ja prosto ne mogu da zamislim tu apokaliptičnu krizu i paniku koja bi nastala, ali sigurno znam da bi država potpuno kolapsirala. Ko je za to odgovoran? Pošteno govoreći, zaista je malo onih koji su se u posljednjih 20 godina bavili politikom (ma šta pod ovom riječju podrazumijevali), a koji bi uopšte smjeli pomenuti riječ „nepotizam“. Jer sve što bi oni izgovorili u ovom kontekstu,  moglo bi biti lako iskorišteno protiv njih.

Carstvo nepotizma

     Nepotizam u je BiH prirodan i lak, a primjera je bezbroj oko nas. I kao što kaže Vladimir Arsenijević u tekstu „Nepodnošljiva lakoća nepotizma“, nepotizam je preživeo sve suprotstavljene ideologije i različite sisteme koji su se nizali jedan za drugim tokom čitavog dvadesetog veka da bi u današnjoj domaćoj verziji neoliberalnog ustrojstva naprosto eksplodirao. Toliko ga je da čovek naprosto ne zna odakle da krene. On je deo prirodnih ljudskih nagona, ali ujedno i kulturni fenomen koji vešto migolji kroz sisteme i ideologije. Praksa koju, satistički gledano, mnogo više ljudi primenjuje nego što otvoreno podržava. A to je čini praktično neuništivom.

     Upravo zbog činjenice što je upravo riječ nepotizam ta koja se poistovjećuje sa pokušajem „završavanja” bilo kakvog posla ili aktivnosti u BiH, pesimizam i osjećaj beskorisnosti, beznadežnosti, te besperspektivnosti je dostigao krajnje granice, posebno kod mladih ljudi u našoj zemlji. Teško se normalan čovjek može pomiriti sa sudbinom da mora preživljavati u sistemu gdje je na snazi ta iskrivljena nenormalna paradigma da zaposlenje, formiranje porodice, rješavanje stambenog pitanja i sve ostalo, direktno zavise od društvene pojave nepotizma. I najgore je što se ovdje se ne radi o nekim pojedinačnim slučajevima, nego o duboko ukorijenjenoj, naširoko rasprostranjenoj i krajnje zabrinjavajućoj pojavi ili pak deformaciji.

     A da to nije tako kako jeste, pa ne bi iz BiH odlazio toliko veliki broj mladih ljudi,  a među ovima što su ostali ne bi vladala tolika apatija, beznađe i defetizam svake vrste. U svakodnevnim susretu sa nepotizmom kontinuirano se doživljava spoznaja da ste višak u vlastitoj zemlji, jer je najmanje bitno to koliko si vrijedan i koliko znaš. Najbitnije je to koga znaš i „čiji si igrač“.

Krivi smo i mi

      Nepotizam nas unazađuje, koči i ne dozvoljava normalan razvoj  društva u kojem živimo, a ipak, što je najrazočaravajuće je činjenica da ga javnost u Bosni i Hercegovini prihvata kao nešto što je najnormalnije. Izgleda kao da nismo svjesni da  upravo ta naša ravnodušnost predstavlja najplodniji ambijent kako bi se nepotizam još više razvijao i kako bismo još više učinili „crnom” budućnost za našu djecu.

     Nepotizam kao životni stil je postao toliko uobičajen, široko rasprostranjen i opšteprihvaćen u gotovo svim sferama društva, da gotovo i nema nekih reakcija građana na njegovo bahato sprovođenje.  Ponašamo se kao da nas prosto zaboli za nepotizam, jer je on naša svakodnevnica uz korupciju, kriminal i ostale negativne stvari, a koje su našoj zemlji i omogućile epitet „apsurdistan“. Ne interesuju nas ni današnji najnoviji skandalozni slučajevi u vezi sa nepotizmom, jer znamo da ćemo već sutra čitati o novima koji će brzo zasjeniti ove prethodne.

     Analitičari se slažu da za građane nepotizam postaje gotovo uobičajena pojava, upravo zahvaljujući njegovom sistemskom neprocesuiranju. Istina je i da među građanima vlada opća letargija i da ne postoji bilo kakva kritična masa koja bi bila zainteresirana da promijeni bilo šta po ovom pitanju.

Loša kadrovska politka u BiH postala navika

     Na osnovu podataka koje je Centar za istraživačko novinarstvo prikupio iz 33 državna ministarstva, direkcije i agencije, u posljednjih pet godina najmanje 260 osoba je već radilo na pozicijama za koje je konkurs raspisan naknadno. One su prije raspisivanja konkursa već radile na tim radnim mjestima, po osnovu ugovora o djelu ili ugovora na određeno. Procedura zapošljavanja državu košta mnogo novca, a kandidate i vremena i novca.  Zamislite samo ogorčenje kandidata zbog uzaludno potrošenog vremena i novca, prvo na pripremu mnogobrojnih dokumenata za prijave na te farse od konkursa, a potom i za prisustvovanje na „fake“ intervjuima, pogotovo ako se isti održavaju u nekom udaljenom gradu.

     Loša kadrovska politka u BiH je nažalost postala navika, a direktna je posljedica višegodišnjih nepravilnosti i zloupotreba pri zapošljavanju, neregularno sprovedenih konkursa za prijem državnih službenika na svim nivoima vlasti i prijem zaposlenih u javna preduzeća.

     Nepotizam predstavlja jedan od najvećih, ako ne i najveći problem bosanskohercegovačke države, upravo zbog toga što kao rezultat proizvodi   nestručne i nekompetentne kadrove koji (ne)obavljaju poslove koji su od društvene važnosti. Dalje, ti kadrovi preferiraju i zapošljavaju „svoje kandidate” i tako se vrti u krug. A to je upravo zato što ovaj princip nikad nije bio kažnjiv. A sve ono  što na ovim našim prostorima može proći nekažnjeno i za što se neće odgovarati, rado se radi unatoč benignosti te prakse.

     Ono što običnog čestitog građanina ove zemlje još više boli, pored činjenice da su te osobe na pozicije došle preskočivši ogroman red i armiju nezaposlenih, jeste njihovo otvoreno podsmjehivanje drugima. Te osobe su se toliko osilile na svojim pozicijama da smatraju da su naprosto nedodirljivi,  a isto vrijeme sve bahatije sisaju državu kao krpelji. Na državnim jaslama lagodno žive uz redovna i ne tako mala primanja, a državnu kasu smatraju za „kravu muzaru“ za sebe i mali krug pohlepnih ljudi oko njih.

     A svi znamo otprilike kako te osobe obavljaju svoj posao. Zbog njihove nekompetentnosti trpimo već dugo godina nažalost  svi mi.
A oni ne samo da nemaju nikakvu samokritiku, nego su čak i uvjereni da sve znaju i da im ne treba nikakva dodatna edukacija. A kada dođe do problema, svi ostali su krivi, a nikako oni. Ti ljudi jednostavno ne znaju da ne znaju i da neispravno rade!

Idejna rješenja za borbu protiv nepotizma u BiH

     Grupa visokoobrazovanih mladića i djevojaka iz Srebrenika iz Udruženja građana „Justicia” Srebrenik demantira sumnje da mladi u BiH nemaju hrabrosti, a ni volje da krenu u borbu protiv nepotizma i korupcije u zapošljavanju. Oni su osnovali udruženje i počeli istraživati kako se ko zapošljava u njihovoj općini javno objavljujući njihova, ali i imena onih preko kojih su dobili posao. Već mjesecima zagorčavaju život partijskim funkcionerima u općini Srebrenik, njihovim kantonalnim šefovima, čelnicima administracije, novokomponovanim biznismenima i „uglednicima” s raznih nivoa koji, zahvaljujući pozicijama na kojima se nalaze, bez konkursa u državnu administraciju, ustanove i preduzeća  zapošljavaju članove svojih porodica.

     Glavni odbor Partije demokratskog progresa (PDP) usvojio je u maju Deklaraciju o borbi protiv nepotizma u institucijama i javnim preduzećima RS-a, kako bi se njenom primjenom vratilo povjerenje građana u institucije vlasti. U tom dokumentu se naglašava da svi izabrani i imenovani predstavnici vlasti ne mogu imati svoje bliske srodnike na rukovodećim mjestima, niti imati pravo na korištenje državnih subvencija i drugih povlašenih kredita, kao ni drugih pogodnosti u bilo kojoj oblasti u kojoj postoji mogućnost komercijalnog, odnosno tržišnog zadovoljavanja potrebe.

     Jedno od  rješenja svakako predstavlja i nova sistematizacija radnih mjesta  u državnim institucijama, javnim preduzećima i drugim javnim ustanovama u BiH kojom bi se reducirao jedan veliki broj nepotrebnih radnih mjesta. A u isto vrijeme organizovati, za one koji pretendiraju da ostanu na svojim pozicijama, jedan sveobuhvatni test znanja i sposobnosti, a koji bi bio dovoljan da se procijeni kvalitet i kompetentnost tih osoba. Također, ukinuti ili reducirati veliki broj uposlenih po raznoraznim odborima u institucijama i javnim preduzećima, razvlastiti raznorazne komisije, savjete i savjetnike, te smanjiti broj administrativnih radnika na svim nivoima, što bi automatski dovelo i do smanjenja broja sumnjivih zapošljavanja.

     U BiH ima toliko materijala u vezi sa nepotizmom da bi se možda trebao pokrenuti i jedan printani ili elektronski medij koji bi se bavio samo ovom materijom. Redakciju bi trebale činiti osobe koje odlučno stoje na stajalištu da ne žele da budu dio, žele da se bore protiv i žele da mijenjaju stvari s ciljem minimiziranja negativne društvene pojave – nepotizma.

     S obzirom da principi nepristranosti, neutralnosti i vrijednosti leže u osnovi funkcionisanja sistema svih uspješnih zemalja članica EU, a integracija BiH u društvo ovih zemalja je jedino (pa makar i deklarativno) zajedničko opredjeljenje svih naših političkih stranaka, mi onda moramo mnogo toga mijenjati kako bi se „uskladili“ sa ovim zemljama EU. Ovi principi postoje i neophodni su prije svega kako bi znanje, stručnost i sposobnost nadjačavali pristranost, nepotizam i druge oblike zloupotrebe pri raznim aktivnostima. Dakle, htjeli mi to ili ne, i u našoj zemlji mora doći vrijeme kada će se konačno početi uvažavati kvalitet, a prednost imati najkompetentniji i najbolji, te će oni biti izabrani i uspješno obavljati poslove od važnosti za BiH i njene građane.

“Savjetovanje o izradi politika iz oblasti koje su prioriteti građana u našoj zemlji u Cazinu” (zaključci i preporuke diskusija)

Saopcenje-foto-450x300

Politička akademija SDA organizirala je tokom vikenda u Cazinu Savjetovanje o izradi politika iz oblasti koje su prioriteti građana u našoj zemlji, a na kojoj su učešće uzeli eksperti iz cijele Bosne i Hercegovine. Prema istraživanjima, zapošljavanje, poljoprivreda i zdravstvo su oblasti koje su identificirane kao ključni prioriteti na osnovu sprovedene ankete među građanima BiH.

Tokom 2013. i u prvoj polovini 2014. godine Politička akademija SDA će sa ovom praksom nastaviti u gradovima širom BiH s ciljem analize cjelokupnog postojećeg stanja, te će na osnovu toga kreirati strateški program za izbore 2014. godine.

Također, ovakav pristup i programi bit će ponuđeni i drugim strankama, prvenstveno iz grupacije Evropskih narodnih stranaka, kojima pripada i SDA.

„Ovo je jedan drugačiji, moderni pristup sa dva bitna efekta. Prvi je intenziviranje komunikacije sa građanima na terenu i njihovo uključivanje u procese donošenja odluka, dok je drugi identifikacija stvarnih interesa građana, problemi s kojima se susreću, kao i moguća rješenja. Takođe, ovaj pristup znači konkretnu politiku i akciju, fokus na rješavanju stvarnih problema ljudi, te preuzimanje odgovornosti na jasnoj politici i rokovima za realizaciju preuzetih obaveza, što je dosada bila rijetkost u političkoj praksi u našoj zemlji”, izjavio je organizator i domaćin Savjetovanja Senad Šepić, potpredsjednik SDA i direktor Političke akademije Stranke.

U diskusijama učesnika savjetovanja proizašlo je nekoliko vrlo interesantnih zaključaka.

– Istaknuto je da unatoč tome što je sektor malih i srednjih preduzeća „najzdraviji sektor“ u ekonomijama razvijenih zemalja, u našoj zemlji su pored nedostatka informacija kod poduzetnika prisutni i mnogi drugi „sistemski problemi“.

– Potrebno je olakšati početak poslovanja i rješavanja nesolventnosti, kao i osnovati servise koji će biti od pomoći poduzetnicima prilikom obavljanja ovih procesa. Takođe, nužno je smanjiti namete poduzetnicima, jer oni kontinuirano rastu iz godine u godinu. Tu su i sredstva IPA fondova koja su jako povoljna jer se na njih ne plaća PDV. Potrebno je samo informisati i educirati ljude kako da apliciraju na te fondove.

– Realni sektor je „na koljenima“,  prisutne su mnoge „anomalije“ u trošenju budžetskog novca u BiH, te enormna korupcija. Potrebna su nam veća izdvajanja za poljoprivredu koja sada iznose žalosnih 3%, revizija u Zavodima za zapošljavanje gdje imamo mnoge prijavljene nezaposlene osobe koje nemaju taj status u stvarnosti, te temeljna reforma obrazovnog sistema koji je preskup, a proizvodi kadrove koje tržište rada ne treba. Smanjenje javne potrošnje je neminovnost ukoliko želimo bilo kakav napredak.

– Jedno od najvažnijih pitanja kojim se aktuelna politika treba baviti je pronalazak uspješnog modela kako bi se riješio nedostatak monetarne autonomije BiH. U BiH postoji dovoljno našeg novca, ali je taj novac nažalost u stranim bankama. Za ovaj novac se trebamo boriti i izboriti kako bi se pravilno kanalisao u privredu naše zemlje, te spriječiti već jednom dugogodišnju nemoralnu pljačku.

Politička akademija SDA je u sklopu ovog programa održala takođe i savjetovanje za poljoprivrednika iz Cazina, a na samom kraju je priređen tradicionalni iftar uz prisustvo mnogobrojnih gostiju iz raznih krajeva BiH.

O NEDOSTATKU POVOLJNIJEG POSLOVNOG AMBIJENTA U BIH: SITUACIJA TEŠKA, ALI NE I BEZIZLAZNA

investicije(2)

I mnoge druge zemlje su bile u sličnoj situaciji, ali su uspjele da se „uzdignu iz pepela“. Ali su te zemlje u ključnim trenutcima imale lidere koji su imali snage provesti svoje ciljeve i bili spremni platiti cijenu. A najvažniji prioritet im nije bio taj da samo pobjede na sljedećim izborima. Ima li to BiH? 

     Sa rezultatima kojima se ogledaju obilježja naše ekonomske stvarnosti, velika većina građana Bosne i Hercegovine nije nikako zadovoljna. I dok se ostali mogu pravdati globalnom ekonomskom krizom, za nas u BiH to ne može biti dovoljno obrazloženje svih naših problema.

     Nefunkcionalnost Bosne i Hercegovine jedan je najvećih izazova Zapadnog Balkana, a za političku situaciju u našoj zemlji mnogi u EU kažu da se nije popravila još od Solunskog Summita 2003. godine. Višemjesečne neplodne rasprave o bezizlaznoj situaciji u kojoj se BiH danas nalazi, samo dodatno otežavaju situaciju, te pojačavaju strah, beznađe i prihvaćanje poraza bez borbe.

     Kontinuirano se ukazuje na potrebu za uspostavljanje zdrave demokracije u državi, na nedostatke u oblasti vladavine prava, na korupciju i kriminal, slobodu izražavanja i etničke i bilateralne probleme koji i dalje postoje. A iznad svega, na dnevni red dolazi i pitanje ekonomske stabilnosti.

     I umjesto suočavanja sa stvarnošću i upravljanja nužnim promjenama, politika u BiH ulaže golem napor u njeno zamagljivanje. I to se godinama radi, mora se priznati, na krajnje genijalan način. A svi smo svjesni da se ništa neće riješiti dok BH politika ne prepozna sebe i svoj način rada kao glavnu prepreku oporavku i napretku naše zemlje.

BiH viđena očima drugih

     Svjedoci smo da se u BiH gaje velika očekivanja od velikih stranih investicija. Nedostatak političke volje za kreiranjem boljeg investicijskog okruženja nikako nije u skladu sa tim očekivanjima. Nažalost, u izvještajima globalnih organizacija koje se bave ekonomskim analizama i te izvještaje publikuju javno Bosna i Hercegovina ne kotira dobro. Ustvari, na samom smo dnu po uslovima za poslovanje,  i to ne samo u regiji.

     Doing Business Report* je publikacija Svjetske banke i Međunarodne finansijske korporacije koja uspoređuje poslovne regulative u 185 ekonomija širom svijeta. Projekat je započeo 2002. godine i analizira male i srednje domaće kompanije, te istražuje, mjeri i uspoređuje regulative koje se primjenjuju na njih tokom čitavog „životnog ciklusa“ istih. Doing Business razjašnjava koliko je lako ili teško započinjanje i vođenje malog ili srednjeg biznisa za lokalnog poduzetnika kada radi u skladu sa važećim propisima.

     Izvještaj Doing Business 2013 za Bosnu i Hercegovinu je nastao uz pomoć  doprinosa advokata, računovođa, sudaca, poslovnih i javnih službenika u našoj zemlji. 57 je broj onih saradnika koji su pristali da im se ime spomene i njihova imena su izlistana na oficijelnoj web stranici Doing Business projekta. Regulative iz 11. oblasti poslovanja koje se prate u ovom dokumentu su: početak poslovanja, dobivanje građevinskih dozvola, priključenje električne energije, registrovanje imovine, mogućnost kreditiranja, zaštita investitora, poreska politika, trgovina s inostranstvom, provođenje ugovora, rješavanje nesolventnosti (prestanak poslovanja) i zapošljavanje radnika (bez rangiranja ove godine).

     Prema zbirnoj ocjeni Doing Business-a 2013., Bosna i Hercegovina je rangirana na 126. mjestu od 185. ekonomije svijeta, te je i dalje najlošije plasirana od svih država u regionu. To govori da su poslovno okruženje, zakonska regulativa, administracija, finansijski sektor, poreska politika, lakoća investiranja i drugi indikatori i dalje najlošiji u regionu.

     Od država u regionu u prema ovom izvještaju najbolje je i dalje plasirana Makedonija, na 23. mjestu, dok je Slovenija na 35., Crna Gora na 51., a Srbija na 86. mjestu. Hrvatska je na 84. mjestu, a Kosovo je ove godine na 98. mjestu.

Početak poslovanja

     Prema pokazateljima lakoće i brzine početka poslovanja, a koji obuhvataju procedure koje predstavljaju broj koraka poduzetnika koje moraju obaviti da bi započeli poslovanje, vrijeme koje je neophodno za procedure, te trošak i minimalno zahtijevani kapital kao procenat bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika, BiH se nalazi na 162. mjestu.

     Kada poduzetnici naprave poslovni plan i pokušaju da ga realizuju, prva teškoća s kojom se suočavaju su zahtijevane procedure da registruju novu firmu prije nego što počnu zakonski raditi. U BiH su procedure teške i dugotrajne tako da poduzetnici često moraju podmititi službenike kako bi ubrzali proces ili se odlučuju da pokrenu neformalnu ekonomiju. Analize pokazuju da brojne i dugotrajne procedure za osnivanje poduzeća negativno utiču na rast proizvodnje,  ne čine posao sigurnijim i ne doprinose razvoju poslovne incijative.

     Ekonomije širom svijeta su poduzele korake kako bi olakšale početak poslovanja kao što je osnivanje one-stop shop (institucija koja pruža sve usluge na jednom mjestu za osnivanje poduzeća), ubrzavanje i pojednostavljenje procedura i smanjenje minimalnog kapitala za osnivanje firmi. Mnoge zemlje su poduzele reforme poslovne registracije u fazama pri čemu prethodne faze u osnivanju firme nisu uslov za slijedeće faze.

Dobivanje građevinskih dozvola

     Što se tiče dobivanja građevinskih dozvola, BiH se prema izvještaju Doing Business 2013 nalazi na 163. mjestu od 185 svjetske ekonomije. Indikatori za dobijanje građevinskih dozvola su procedure, vrijeme i troškovi da se dobiju sve neophodne dozvole za izgradnju objekata potrebnih za poslovanje, uključujući dobijanje neophodnih licenci i dozvola, dobijanje zahtijevanih notifikacija, i reguliranje komunalnih usluga.

     U ekonomijama kao što je naša, poštovanje zakona o izgradnji je skupo i zahtjeva mnogo vremena i novca. Građevinari mogu regularno platiti obaveze kako bi zadovoljili standarde inspekcije ili jednostavno graditi nelegalno. Gdje su zakonodavne prepreke značajne, poduzetnici mogu imati tendeciju za pokretanjem aktivnosti u neformalnoj ekonomiji. U takvim slučajevima preduzetnici manje obraćaju pažnju na sigurnost radnika i uopšte poslovanja

     Kada je ispunjenje zahtjeva prilikom dobijanja građevinskih dozvola jednostavno i jeftino, kompanije imaju više šansi za boljim rezultatima poslovanja.

Priključenje električne energije

     Preduzećima je veoma važno da imaju pouzdan pristup električnoj energiji po povoljnoj cijeni. Nezavisno od toga da li je električna energija dostupna, prvi korak korisnika je da dobije priključak. Prema Doing Business izvještaju BiH se nalazi nalazi na 158. mjestu u poređenju sa drugim ekonomijama svijeta kada se radi o priključenju električne energije.

     Glavni indikatori za mjerenje lakoće priključenja električne energije su broj neophodnih procedura za dobivanje priključka za struju, broj dana da se završi svaka procedura, te troškovi za završavanje svake procedure.  Procedure obuhvataju dostavljanje svih relevantnih dokumenata i dobivanje svih neophodnih dozvola, podnošenje svih zahtjeva i izvršenje svih neophodnih kontrola, izvršenje instalacionih radova i kupovinu materijala za radove, te sklapanje ugovora o nabavci i dobivanje konačne ponude.

    Troškovi za izvršenje svake procedure uključuju samo službeno objavljenje troškove, ne uzimajući u obzir mito niti porez na dodanu vrijednost.

Registracija imovine

     Lakoća registracije imovine je veoma bitna za osnivanje biznisa. Ako je transfer imovine skup ili komplikovan, onda se povećavaju šanse za rast sive ekonomija. Pokazatelji koji govore o lakoći sticanja vlasništva su broj koraka, vrijeme i trošak za registraciju imovine. Od analizirane 185 svjetske ekonomije, naša zemlja se nalazi na 93. mjestu po pitanju registracije imovine.

     Registrovana i u sudskom registru upisana imovina preduzeća olakšava priliv investicija i omogućava poduzetnicima pristup kreditima na finansijskim tržištima. Ali činjenica je da veliki dio imovine preduzeća u zemljama u razvoju, kao što je naša, nije formalno registrovan. Imovina nije evidentirana u sudskim i katastarskim knjigama i ne može se koristiti kao osiguranje prilikom dobijanja kredita što ograničava finansiranje poslovanja. Eliminisanje neophodnih prepreka za registraciju i transfer imovine je veoma važno za ekonomski razvoj.

     Efikasna i brza registracija imovine smanjuje troškove transakcija i omogućava upis imovine. Jednostavne procedure registracije imovine stvaraju veću sigurnost prava raspolaganja imovinom i smanjuju korupciju. Od toga imaju korist svi poduzetnici, posebno žene, mladi i siromašni kadar.  Ekonomije širom svijeta su olakšale poduzetnicima registraciju i transfer imovine tako što su kompjuterizirali sudske registre, uveli vremenska ograničenja za rokove uknjižbe i propisale niske stope poreze na promet nekretnina.

Mogućnost kreditiranja

     BiH po pitanju mogućnosti kreditiranja je „rangirana najbolje“ u ovoj analizi i zauzima 70 mjesto od 185 svjetske ekonomije, mada je to u suštini daleko od pozitivnog. Ovaj indikator bavi se dostupnošću kreditnih informacija i zakonskim pravima dužnika i kreditora.

     Firme konzistentno procjenjuju mogućnost pristupa kreditu kao jednu od najvećih barijera njihovom poslovanju i rastu. Širenjem kreditnih informacija, pomaže se kreditorima da procijene rizik i alociraju kredit efikasnije. Oni takođe sprečavaju poduzetnike da se oslanjaju na lične veze kada pokušavaju da dobiju kredit.

     Kad ekonomije jačaju zakonska prava kreditora i dužnika u okviru kolaterala i zakona o stečaju, i povećaju djelokrug, pokrivenost i pristup kreditnim informacijama, mogu olakšati poduzetnicima pristup i dobijanje kredita.

Zaštita investitora

     Ovaj indikator analizira četiri dimenzije zaštite investitora: transparentnost transakcija, odgovornost za rad (od strane direktora), sposobnost i mogućnosti dioničara da tuže službenike i direktore za loše vođenje preduzeća i jačina zaštite investitora.  Po pitanju zaštite investitora naša zemlja zauzima visoko 100 mjesto od 185 svjetske ekonomije.

     Kompanije povećavaju poslovnu aktivnost rastom kapitala, putem bankarskih kredita ili privlačenjem investicija. Prodaja dionica (investiranje u dionice) omogućuje kompanijama širenje bez potrebe obezbjeđenja plaćanja bankarskih kredita. Međutim, investitori se pažljivo brinu o svom novcu, prate zakone koje ih štite i ulažu tamo gdje je veća sigurnost i zaštita investicija. Od ukupnog broja odluka da se investira u 73% slučajeva ulaže se tamo gdje je prisutna zakonska zaštita i sigurnost kapitala, a u 22 % slučajeva ulaganje se vrši radi karakteristika i kvaliteta kompanija.

     Ekonomije sa najjačom zaštitom manjinskih investitora zahtjevaju višu otvorenost i definišu jasne obaveze za direktore preduzeća. Takođe, imaju efikasne i funkcionalne sudove koji pružaju mogućnost manjinskim investitorima da dokažu eventualne nezakonitosti na sudu kako bi se zaštitili od neodgovornog i nezakonitog rada menadžmenta.

Poreska politika

     Poreska politika je bitna kako bi se obezbijedila adekvatna javna potrošnja, infrastruktura i neophodne usluge za funkcionisanje ekonomije. Doing Business indikatori pokazuju da je, u ekonomijama gdje su više stope poreza, evidentan veći udio sive ekonomije. Posljednjih godina više od 60 % ekonomija u svijetu su reformama poboljšale stanje u poreskoj politici. BiH se po pitanju poreske politike nalazi na visokom 128 mjestu.

     Ekonomije širom svijeta su omogućile brže i lakše plaćanje poreza konsolidovanjem (objedinjavanjem) podnošenja prijava, smanjenjem učestalosti plaćanja ili ponudom elektronskog podnošenja naloga za plaćanje. Mnoge ekonomije su smanjile porezne stope. Promjene su donijele konkretne rezultate.

     Neke ekonomije su pojednostavile plaćanje poreza i uz smanjenje stopa, za rezultat su imale porast prihoda od poreza.

Trgovina sa inostranstvom

     Troškovi i procedure kod uvoza i izvoza, te standardizovane isporuke dobara su detaljno prikazani u okviru ovog indikatora. Sve službene procedure su evidentirane – od ugovorenog posla između dvije strane, do isporuke dobara. BiH se po pitanju trgovine sa inostranstvom je rangirana na 103. mjestu od analizirane 185 ekonomije na svijetu.

     Mnogi poduzetnici u našoj zemlji se suočavaju sa brojnim teškoćama u izvozu ili uvozu dobara, uključujući kašnjenja na granici. Zbog toga oni često odustanu od spoljnotrgovinske razmjene. Ekonomije koje imaju efikasan carinski sistem, oslobođen od nepotrebnih procedura i dokumenata konkurentnije su u globalnim okvirima. Rigidni carinski propisi i dugotrajne i skupe procedure uvoza i izvoza robe, plodno su tlo za korupciju i podmićivanje u spoljnotrgovinskoj razmjeni.

     U skladu sa analizama od strane Doing Business-a, trgovina sa inostranstvom u ekonomijama širom svijeta je postala brža i lakša. Vlade su uvele alate kako bi olakšale trgovinu, uključujući jedinstveni okvir, na riziku zaosnovane inspekcije i sisteme elektronske razmjene podataka. Ove promjene su pomogle da se poboljša okruženje trgovine i pojača konkurentnost međunarodnih firmi.

Provođenje ugovora

      Dobro funkcionisanje sudova veoma mnogo doprinosi efikasnijem poslovanju. Kada je sudski sistem kod provođenja ugovora efikasan, firme imaju lakši pristup kreditu i efikasniju naplatu potraživanja. Doing business mjeri efikasnost sistema iznalaženja rješenja prije pokretanja sporova kod lokalnih sudova. Po pitanju provođenja ugovora naša zemlja ja rangirana na 120 mjestu.

     Tamo gdje je provođenje ugovora efikasno, rastu poslovne aktivnosti i zapošljavanje novih radnika. Doing Business prati efikasnost sudskog sistema kod rješenja komercijalnih problema, analizirajući mogućnost rješenja sporova prije pokretanja sporova kod sudova. Podaci su prikupljeni na osnovu konkretnih sudskih procesa i slučajeva.

     Posljedica zbog kašnjenja ili nemogućnosti zadovoljenja pravde je često odustajanje od pravde. U mnogim ekonomijama samo bogati mogu priuštiti sudski postupak. Za ostale, postizanje pravde je van njihovih mogućnosti. Kao posljedica neefikasnog sudskog sistema javlja se otežano privlačenje stranih i domaćih investicija, a time i spori rast privrednih aktivnosti i GDP-a.

Rješavanje nesolventnosti (Prestanak poslovanja)

     Ovaj indikator obuhvata vrijeme i trošak koji je neophodno napraviti da se riješi stečaj (bankrot) firme. Podaci identifikuju slabosti u postojećem zakonu o stečaju i glavna proceduralna i administrativna uska grla u procesu bankrota. Kada se radi o rješavanju nesolventnosti, BiH je rangirana na 83. mjestu od 185 analizirane svjetske ekonomije.

     Ekonomska kriza je povećala potrebu razmatranja kreiranja takvog stečajnog postupka koji će pomoći reorganizovanju i zatvaranju kompanija. U zemljama gdje je zakonska regulativa stečaja neefikasna, neproduktivna poslovanja se zadržavaju godinama, neopravdano zarobljavajući sredstva i ljudski kapital koji je potrebno usmjeriti na efikasnija i produktivnija mjesta.

     U zemljama gdje su stečajni zakoni nedovoljno efikasni destimulišu se investicije stranog i domaćeg kapitala. Pristupi kreditima su otežani, a kreditni i finansijski rizici rastu. Naprotiv, efikasni stečajni zakoni mogu ohrabriti poduzetnike. Rezultat je produktivnije poslovanje i rast privrednih aktivnosti.

Zapošljavanje radnika

     Budući da je ovaj indikator prvi put analiziran u Doing Business 2013., u oblasti lakoće zapošljavanja radnika nije dat rang ekonomija. Zbog toga su podaci u oblasti zapošljavanja radnika u BiH predstavljeni bez ocjenjivanja.

     Ukoliko uzmemo u obzir da Doing Business mjeri fleksibilnost u zakonodavstvu o radu posebno u oblasti zapošljavanja radnika, rješavanja viška radnika i krutosti radnog vremena, i sami možemo procijeniti na kojem mjestu bi se našla naša zemlja.

Za nužne promjene su potrebni pravi ljudi

     Po svemu što smo naveli, možemo zaključiti da je Bosna i Hercegovina u jako lošoj poziciji što se tiče započinjanja i vođenja malog ili srednjeg biznisa za lokalnog poduzetnika koji želi da posluje u skladu sa važećim propisima. Sve to međutim ne znači da je BiH u bezizlaznoj situaciji. I mnoge druge zemlje su bile u sličnoj situaciji, ali su uspjele da se „uzdignu iz pepela“.

     Ali su te zemlje u ključnim trenutcima imale lidere koji su imali snage provesti svoje ciljeve i bili spremni platiti cijenu. A najvažniji prioritet im nije bio taj da samo pobjede na sljedećim izborima. Ima li to BiH? Ima sigurno. Ako su to mogli oni, zašto ne bismo mogli i mi. Možda će nam biti potrebne godine, ali to nam je usprkos svemu dostupno.

     Potrebno je malo političke volje da se izmjene određeni zakoni, što bi vrlo brzo rezultiralo unaprijeđenjem poslovnog ambijenta, kao jedne od neophodnih reformi na koju se uvijek sugerira u svim međunarodnim finansijskim izvještajima za ovo područje. Mijenjati treba i svu nepotrebnu papirologiju, ali kada se to pokuša, pojavljuju se raznovrsni otpori.

     Nažalost, strah od promijena potiču najviše aktuelne političke elite, zbog dobro poznatih razloga. S druge strane ni mediji ne obavljaju svoj dio posla, te su više u funkciji političkih elita, nego borbe za promovisanje unaprijeđenja poslovnog ambijenta i prijeko potrebnih reformi. Puno je površnosti u pristupu, utjecaja sa raznih strana, nedostatka analitičnosti, ali i povjerenja u institucije.

    Ekonomska, kao uostalom i politička i socijalna situacija u BiH je teška, ali nije svakako bezizlazna.

* World Bank. 2013. Doing Business 2013: Smarter Regulations for Small and Medium-Size Enterprises. Washington, DC: World Bank Group. DOI: 10.1596/978-0-8213-9615-5. License: Creative Commons Attribution CC BY 3.0

%d bloggers like this: