O MRVICAMA (NE)NORMALNOSTI KOJE NAM (NE)NEDOSTAJU

Dvadesetorica_duda

Mnogi citati našeg nobelovca Ive Andrića se u orginalnom ili pomalo izmjenjenom obliku često mogu aplicirati kako bi se opisala aktuelna zbilja bosanskohercegovačka. Tako je zaista čudno kako nam je malo potrebno da budemo normalna zemlja, a još čudnije kako nam baš to malo nedostaje.

Frustracija statusom quo

Na ulicama građani BiH počinju izražavati svoje nezadovoljstvo zbog neuspjeha političkih elita da im služe i da zajedničkim radom osmisle bolju budućnost za njih. I utjecajne ličnosti u javnim istupima rade svoj dio posla. Svi zajedno su ogorčeni na političare u BiH koji tendencijom čvrstog opredjeljenja za održavanje statusa quo sve više udaljavaju svoju zemlju od punopravnog članstva u EU i NATO-u.

Odlazeći Američki ambasador u BiH Patrick Moon u svom sjajnom oproštajnom govoru ističe da su mnogi građani frustrirani statusom quo.  Umorni su od lakrdijaškog ponašanja političke klase koja se više bavi privilegijama koje idu uz posao koji rade nego budućnošću ove zemlje.  Umorni su od ciničnog korištenja etničkih džokera kako bi se umanjila svaka mogućnost  postizanja kompromisa. Umorni su od političara čija je plata višestruko veća od prosječne plate u Bosni i Hercegovini, a ne zastupaju interese građana koji su ih izabrali. Jednostavnim riječima, umorni su od neodgovornih političara koji ne rade svoj posao.

Teško nam svima pada činjenica da sve više i više zaostajemo za našim susjedima, te se kontinuirano nastavlja institucionalno, ekonomsko i socijalno nazadovanje BiH sa nesagledivim posljedicama. Političari koje su građani BiH izabrali kao lidere odgovorne za vođenje zemlje odveli su nažalost i građane i zemlju u najtežu situaciju od završetka rata i skoro potpunu izolaciju.

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko, u intervjuu za austrijski „Standard“ kaže da uz aktuelnu politiku on ne vidi budućnost, jer ta politika nema više snage. To su stari šabloni, djelimično se kod tih šablona radi o nastavku konflikta iz perioda od 1992. do 1995. godine, ali uz inverziju Clausewitza: to je nastavak rata političkim i psihološkim sredstvima. Mnogi su zatočeni u teritorijalnim šablonama i ni ne razmišljaju o tome šta bi se moglo kvalitativno učiniti sa zemljom.

U pravu je Banjalučka ekonomistica Svetlana Cenić kada kaže da „interes uvijek povezuje ljude, a vjerojatno će nas ujediniti glad s ovako nesposobnim rukovodstvom”. Upravo je glad građana učinila da se usprotive načinu na koji se vodi zemlja, a koji se zasniva na stalnim konfrontacijama, stvaranju kriza i sukoba. Građani su ustali protiv političkih lidera koji promovišu nacionalizam i monoetničku tematiku, pa čak i medija u kojima već 20 godina isuviše dominira nacionalistička retorika jednih te istih političara.

Prof. dr. Dževad Karahasan, jedan od vodećih, najsnažnijih i najdojmljivijih, bosanskohercegovačkih književnika, pisac i intelektualac koji je izuzetno cijenjen u Evropi, ističe u svom posljednjem intervjuu da dvadeset godina mi sanjamo mrvu normalnosti. I oni nam je ne daju, da bi opljačkali ovo malo što je ostalo. Dvadeset godina mi pokušavamo razumjeti zašto nam se dogodilo ovo što nam se dogodilo u ratu, a oni nam ne daju da se sastavimo sa sobom.

Trenutno stanje u BiH je veoma teško, vještački iskomplicirano i s neizvjesnim ishodom.  Tome svakako doprinosi kontinuirano pogoršanje ekonomske situacije, smanjenje stranih investicija, odlazak mladog talentovanog obrazovanog kadra iz zemlje, gotovo zaustavljen evropski put i nefunkcioniranje vlasti.

U svom stilu profesor političkih nauka u Sarajevu dr. Besim Spahić kaže da u „virtualnoj” državi (koja de facto i uz blagoslov međunarodne zajednice i EU ne postoji) kakva je BiH, niti jedna sfera ne funkcioniše kako treba. To je samo carstvo za tajkunske sumnjive transakcije, korupciju i kriminal, a sve „aminovano” zaštitom vitalnih nacionalnih interesa i pod okriljem i uz blagoslov „svoga Boga” i njegovih ovozemaljaskih sluga.

Političke elite u BiH uvijek deklarativno ističu svoju opredjeljenost za budućnost  Bosne i Hercegovine u EU i NATO. A kada ih izaberemo u izvršne i zakonodavne nivoe vlasti svjedočimo da su lagali i sebe i nas. Samo nisu svoje lidere koji godinama iza zatvorenih vrata, zagovarajući monoetnička društva, donose pogrešne političke odluke i urušavaju temelje zemlje. Na taj način cementiraju svoje pozicije i povećavaju svoj imetak, dok građani srljaju ka siromaštvu i neizvjesnosti za svoju budućnost.

Bosna će, ako Bog da, opstati, jer Bosna je tvorevina kulture

Prof. dr. Nerzuk Ćurak, istaknuti savremeni javni intelektualac, u tekstu „Demonstracije, demoni nacionalizma i međunarodna zajednica – O jednoj mogućnosti koja još nije ispitana” ističe da ako civilno društvo uđe u zonu političkog, ono će postavljati ljudska pitanja i ljudske zahtjeve, dramatično rušeći neupitnu poziciju apstraktnih nacionalizama. U konačnici to bi moglo dovesti do promjene neuspješnog političkog sistema, a to je ljudski zahtjev par excellence.

Građani Bosne i Hercegovine, koji su već propatili mnogo, hoće, žele i zaslužuju bolje.  Oni žele da njihova zemlja bude tamo gdje joj je prirodno mjesto – u Evropi kao punopravna članica EU i NATO, jer samo to može donijeti prijeko porebne reforme, stabilnost, prosperitet i ekonomski napredak.

Daniel Serwer, ugledni američki ekspert za Balkan i profesor na američkom univerzitetu Johns Hopkins izjavio je  da građani u BiH, ali i u drugim dijelovima Balkana, trebaju uvijek imati na umu da bi članstvo u EU i NATO skoro izbrisalo nacionalističke politike u njihovim državama.  Možda nekada, kaže Serwer, malo i preuveličavamo probleme s kojima se suočava BiH. Problemi u ovoj državi sigurno nisu nerješivi, ali najviše zabrinjava činjenica da postoji mala ili skoro nikakva politička volja među domaćim političkim strukturama da se riješe ti problemi. On lično, kao i većina BH građana priželjkuje jedno novo političko liderstvo u BiH koja zaslužuje mnogo više, ali do samih je Bosanaca da li će oni dovesti nove, hrabre, kreativne i vizionarske političare koji će ih povesti u moderni i napredni svijet.

Jedino nove generacije imaju potencijal da ovo i ostvare, te postanu „agens promjene” koji će početi mijenjati stvari na bolje i time doprinjeti stvaranju bolje budućnosti za nas, naše porodice i zajednicu u cjelini.

U Centru za nove inicijative smatraju da u Bosni i Hercegovini generalno mora doći do zaokreta u odnosu politike prema građanima. To mogu uraditi samo ljudi koji su okrenuti reformama i koji su spremni preuzeti odgovornost. U BiH postoje ljudi i stranke koji su spremni raditi na drugačijim političkim osnovama i to u cijeloj zemlji. Oni vjeruju da BiH može postati zemlja u kojoj će javni diskurs biti usmjeren na ono što je zajedničko svima, a ne na ono po čemu se razlikuju. Uz podršku i međunarodnih partnera rješenja su u unutrašnjem dogovoru zasnovanom na rješenjima pitanja bitnih za život ljudi i preuzimanju odgovornosti za javni posao i vjerujemo da je to neophodno našoj zemlji kako bi mogla napredovati ka EU i NATO-u.

Conditio sine qua non je identifikacija i izbor političkih lidera, bez obzira na etničku pripadnost ili entitet iz kojeg dolaze, a koji našu zemlju istinski vide kao multietničku, demokratsku, prosperitetnu i suverenu zemlju potpuno integrisanu i sigurno pozicioniranu u euro-atlantske strukture. Potrebno je naravno da i međunarodna zajednica (ma šta pod tim pojmom podrazumjevali) osmisli neku novu strategiju za BiH.

U izvještaju Vijeće za demokratizaciju politike autora Bode Webera i Kurta Bassuenera se navodi da bi nova strategija EU u BiH trebala početi s prihvaćanjem temeljne realnosti koja čini BiH drugačijom od ostalih slučajeva za proširenje: njena institucionalna struktura, njeni sustavni poticaji za političku i institucionalnu izvedbu elita, inherentne kontradikcije između verbalne podrške EU članstvu elita i njihovim djelima i razlike između interesa elita i potreba građana.

Bosna i Hercegovina ima neophodne prirodne resurse da bude prosperitetna zemlja. Ima i ljudske u vidu kvalitetnih, obrazovanih i predanih kadrova koji su spremni da djeluju sa čvrstim opredjeljenjem za izgradnju bolje BiH za sve njene građane. Samo im trebamo dati šansu da se dokažu.

I završit ću ovaj tekst pozivajući se opet na izvanrednog Karahasana koji kaže da u BiH još uvijek itekako postoji nešto što bi on mogao nazvati specifično bosanski amalgamom, sintezom, kombinacijom različitih kulturnih formi. Bosna će, ako Bog da, opstati, jer Bosna je tvorevina kulture.

Advertisements

– NEPOVEZANOST TRŽIŠTA RADA I OBRAZOVANJA U BIH –

 052

      Nepovezanost tržišta rada i obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini je problem koji je identifikovan u brojnim stručnim analizama, ali je s obzirom na trenutnu situaciju u našem društvu očigledno to da su svi ozbiljniji pokušaji rješavanja ovog problema prošli bez značajnijih poboljšanja, rezultata i napretka.

     U ovom radu ću nastojati da analiziram ovaj problem.

Tržište rada

      Organizacija i nadležnosti sektora rada i zapošljavanja u  BiH su, nažalost, u skladu sa kompleksnom političkom strukturom u našoj zemlji. Tako je na državnom nivou za ovu oblast nadležan Odsjek za rad i zapošljavanje pri Ministarstvu civilnih poslova BiH, a koji u suštini ima samo koordinirajuću ulogu. Donošenje, implementacija i monitoring politika u oblasti rada i zapošljavanja je u nadležnosti bh. entiteta i Brčko Distrikta. U Federaciji BiH to je Federalno Ministarstvo za rad i zapošljavanje, u Republici Srpskoj  Ministarstvo za rad i boračko-invalidsku zaštitu, a u Brčko Distriktu ovi poslovi se obavljaju u Odboru za zapošljavanje u Vladi ovog distrikta.  U FBiH nadležnosti su dodatno decentralizovane, jer se nalaze i na  kantonalnim nivoima.

     „Tržište rada u BiH karakterišu visoke stope nezaposlenosti, niska stopa aktivnosti i neusklađenost ponude i potražnje za radnom snagom, te niska mobilnost radne snage.“

      Evidentni su takođe i problemi koji se odnose ponudu radne snage na tržištu, te negativan trend pada broja radno sposobnog stanovništva kao rezultat smanjenja prirodnog priraštaja i migracija. Uz sve to, kao jedan od ključnih problema se javlja  nedostatak veze između obrazovnog sistema i tržišta rada u BiH.

      U našoj državi ne postoji efikasna komunikacija i adekvatni mehanizmi koji bi proslijeđivali informacije sa tržišta rada o ponudi i potražnji radne snage onim strukturama u sistemu koje su odgovorne za kreiranje politike obrazovanja. Kao posljedicu imamo to da obrazovni sistem u BiH svake godine pravi istu grešku tj. po automatizmu proizvodi one kadrove koji se zbog toga što za njima ne postoji potreba na tržištu rada proslijeđuju na zavode za zapošljavanje.

Obrazovanje

   „Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini je izuzetno složen, decentraliziran, nerijetko nekomplementaran, s odsustvom adekvatne vertikalne i horizontalne odgovornosti i koordinacije.“

      Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine je organ uprave koji je, između ostalog, nadležan i za obrazovanje na nivou Bosne i Hercegovine, a ima koordinirajuću ulogu. Obrazovanje je u nadležnosti kantona na nivou Federacije BiH, odnosno na nivou entiteta u Republici Srpskoj, te u Brčkom u nadležnosti Vlade Brčko Distrikta. U FBiH svaki od 10 kantona ima svoj zakon o predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju, a kantoni u kojima postoje univerziteti imaju i svoje zakone o visokom obrazovanju. U RS-u svi nivoi obrazovanja su pravno regulirani entitetskim zakonodavstvom. Distrikt Brčko, kao posebna organizaciona jedinica u BiH, ima svoje zakone koji reguliraju svaki od četiri nivoa obrazovanja.

     Ovakav sistem generira niz problema, a jedan od njih je i nedostatak usklađenosti sa tržištem rada, zbog čega veliki broj osoba koje završe proces obrazovanja završava na zavodima za zapošljavanje. Evidentno je da obrazovni sistem u BiH pravi male ili nikakve pomake u prilagođavanju potrebama tržišta, a rezultat toga je izdvajanje velikih finansijskih sredstava iz budžeta države za obrazovanje bez ekvivalentnih rezultata u kvaliteti kadrova koje proizvede ovaj sistem.

     „Ovaj fenomen se prenosi i na tržište rada, pa time i na ekonomiju i razvoj BiH uopšte, smanjujući konkurentnost i izvoz bh. preduzeća, pa time siromaši i društvo u cjelini.“

    Evidentno je da srednje stručne škole i visokoškolske ustanove u BiH svoje upisne politike prilagođavaju više vlastitim resursima i interesu studenata, nego tržištu rada u BiH i kvaliteti. Dokaz za to je nizak kvalitet obrazovanja, visoka nezaposlenost i deficit određenih profila kadrova. Stoga je opravdan i komentar: „Pojedini fakulteti su se, izgleda, specijalizirali za proizvodnju kadrova za biroe za zapošljavanje, umjesto za tržište rada.“ Dalje, obrazovni sistem u BiH skup, da ne odgovara zahtjevima postojećeg tržišta rada i da je baziran na nastavi bez praktične nastave što uzrokuje nedovoljnu osposobljenost mladih za savremene uslove rada, odnosno nedostatak znanja i vještina potrebnih na tržištu rada.

Javne službe za zapošljavanje

      Komunikacija između sektora rada i zapošljavanja i sektora obrazovanja je organizovana putem javne službe za zapošljavanje, a ova je komunikacija, kao uglavnom i sve ostalo u BiH, jako kompleksna.

    „Entitetski zavodi za zapošljavanje prate i analiziraju kretanja na tržištu rada, koja se sumiraju u vidu izvještaja i analiza trendova, ali podaci koji se prikupljaju ne oslikavaju detaljno potrebe tržišta rada te je nedovoljno uključen segment detaljne analize postojećeg stanja te dugoročnog planiranja u skladu s podacima koji se prate.“

Javna služba za zapošljavanje BiH sastoji se od Agencije za rad i zapošljavanje BiH na državnom nivou, Zavoda za zapošljavanje FBiH i Zavoda za zapošljavanje RS-a na entitetskom nivou, te agencije za rad Distrikta Brčko. Entitetski Zavodi za zapošljavanje informacije o stanju na tržištu rada dobivaju od svojih kantonalnih odnosno opštinskih zavoda/podružnica te zatim Zavod za zapošljavanje FBiH dostavlja informacije o stanju na tržištu rada Ministarstvu obrazovanja FBIH dok Zavod za zapošljavanje RS-a dostavlja ove informacije Ministarstvu prosvjete RS-a. Zavodi za zapošljavanje dostavljaju ove informacije i Ministarstvu civilnih poslova BiH, Privrednoj komori, udruženjima poslodavaca i javnosti.

     Onda i ne čudi što kao rezultat ove kompleksnosti imamo kontinuiranu neusklađenost potreba tržišta rada i ponude kvalifikacija i vještina koje obrazovni sistem nudi. Između svih ovih struktura koje se bave obrazovanjem i radom na državnom i entitetskom nivou „ne postoji jasan mehanizam za saradnju i razmjenu podataka, zajedničku pripremu politika, niti postoje obavezujuća uputstva ili podzakonski akti koji ove institucije obavezuju na istu“.

Nepovezanost tržišta rada i obrazovnog sistema

      Iz svega onoga što smo prezentovali do sada može se zaključiti da su tržište rada i obrazovni sistem u BiH dva „nepovezana svijeta“, zbog čega na kraju ipak najviše ispaštaju mlade osobe i privreda u ovoj zemlji.

     „Neusklađenost obrazovnog sistema s potrebama na tržištu rada u BiH, u EU, te s izazovima u budućnostima, dovodi mlade ljude u dugoročno nepovoljan položaj, a privredu BiH čini dugoročno nekonkurentnom.“

      Iako već postoje svi neophodni elementi za uspostavu mehanizma za saradnju i razmjenu podataka kao što su „strateški okvir politika, legislativni okvir, analize trendova i kretanja na tržištu rada, predviđanja budućih tokova, kao i mehanizam za provođenje politike na terenu (u školama), koordinacija politika javnih institucija za obrazovanje i rad i zapošljavanje je mala ili nikakva.

     Brojne analize o usklađenosti obrazovnog sektora i tržišta rada u BiH već su ranije utvrdile da između obrazovanja i tržišta rada ne postoje organizovane veze te se jasno oslikavaju dva osnovna problema koji zahtijevaju urgentnu pažnju kreatora javnih politika u ovoj oblasti.

     „Prvi problem je vezan za trenutno stanje te za kadar koji je kroz obrazovni sistem već stekao određene vještine i kvalifikacije i nalazi se na tržištu rada i taj kadar posjeduje kvalifikacije i vještine koje ne odgovaraju potrebama tržišta rada te ostaje nezaposlen. Drugi problem se odnosi na jaz koji postoji između obrazovnih politika i potreba tržišta rada jer obrazovne politike ne regulišu broj kvalifikacija i vrste vještina budućih generacija učenika u skladu s potrebama tržišta rada već se vode drugim parametrima kreirajući tako dugoročni problem za razvoj Bosne i Hercegovine.“

EMLI konferencija u Antaliji, Turska

slika

Kao predstavnik Stranke demokratske akcijePolitičke akademije SDA učestvovao sam na „Euro-Mediterranean Leadership Institute“ konferenciji koja se održala u periodu 16-20 maj 2013. godine u Antaliji, Turska.

International Republican Institute (IRI) iz SAD-a i njegov Regionalni ured za Evropu uspješno je organizovao ovaj koristan i produktivan regionalni trening program uz podršku Eduardo Frei Foundation (EFF) iz Holandije. 

Pored onih iz Bosne i Hercegovine, konferenciji su prisustvovali i mladi lideri političkih stranaka desnog centra iz Hrvatske, Kosova, Makedonije, Crne Gore, Rumunije, Srbije, Turske i Bugarske.

Agenda treninga je bila fokusirana na političko liderstvo i na vještine vezane za kampanje, koje se koriste kako bi se članovi i simpatizeri političkih stranaka održavali aktivnim i angažiranim. U trodnevnoj sesiji, trening je pokrio tri široke teme koje su relevantne za uspješne kampanje: korištenje javnog mnijenja za osmišljavanje strategija kampanje i kreiranje poruke, politička komunikacija u kampanji i organizacija kampanje.

Trening je takođe uključio i praktične radionice koje su imale za cilj korištenje nekih od vještina koje su se učile tokom konferencije.

 

Sesije su izvodili iskusni treneri koji su bili angažirani od strane IRI-ja, EFF-a i stranaka desnog centra iz Evrope.  

Veoma interesantnim su se pokazale sesije IRI-jevog regionalnog program menadžera za Evropu Thibault Muzergues-a pod nazivom “The US Political landscape after 2012 – Case study”, te sesija “Organiziranje za kampanjuPhilipp Maderthaner-a iz Campaigning Bureau iz Austrije koja je obuhvatila teme strategije i plana kampanje, direktnog kontakta sa biračima, GOTV i organiziranje volontera za kampanju.

Ovo je inače bio pedeset i treći seminar u IRI-jevoj Leadership Institute trening seriji i dio je Regionalnog programa za Evropu osnovanog od strane National Endowment for Democracy.

Smatram da je Leadership Institute i ovaj put ispunio svoj cilj, a to je da je obogatio mlade aktiviste u  politici iz političkih stranaka desnog centra Jugoistočne Evrope i Turske sa znanjem koje će im biti potrebno u njihovom daljnjem političkom angažmanu, odnosno u njihovim političkim karijerama.

Kod većine mladih lidera političkih stranaka desnog centra iz Regiona koje sam upoznao postoji jaka želja i volja za boljom saradnjom između naših država s ciljem kreiranja svjetlije budućnosti za sve nas.

Ono što ohrabruje i daje nadu je činjenica da svi oni zaista imaju perspektivu i ambicije da postanu uključeni u kreiranje i  implementiranje politika  na lokalnom, nacionalnom i regionalnom nivou kroz jedan novi pristup koji se zasniva na primjeni najboljih svjetskih praksi i koji je potpuno neopterećen prošlošću. Vrijeme je da im se da šansu koju će oni, siguran sam, na najbolji način znati iskoristiti.  

SILOVANJE VISOKOG OBRAZOVANJA U BiH

CloudZa čitanje i download kompletnog rada molim Vas kliknite OVDJE!

     Uvijek kada u medijima pročitam vijest vezanu za promociju diplomanata, magistranata i doktoranata na univerzitetima u BiH, zapitam se koliko zaista naše društvo ima koristi od njih, s obzirom na činjenicu u kakvom se stanju čitav naš sistem trenutno nalazi.

     Zapitam se gdje su ti diplomski, magistarski i doktorski radovi na kojima njihovi autori godinama rade? Da li se nešto iz njih može i u praksi iskoristiti, pa da nam svima u ovoj državi bude bolje?

     I uvijek mi na pamet padne primjer upaljača sa kojim svakodnevno palim svoje cigarate. Pa zar se ne može sprovesti u djelo ideja da neki od univerziteta organizuje da kandidat za doktora nauka iz oblasti  tehnologije napravi svoj rad o konceptu proizvodnje upaljača, ekonomista istraži tržište, marketing stručnjak pozicioniranje, komunikolog ili PR stručnjak promociju tog upaljača. Da neko napiše rad o organizaciji kompanije i uveže mlade ljude koji su završili svoje studije i očajnički traže posao. Zatim, da toj ekipi mladih ljudi “pokloni” znanja iz ovih doktorskih disertacije od kojih će zaista imati koristi, nasuprot mnogim beskorisnim i prepisanim doktoratima koji su poznati samo njihovim autorima i skupljaju prašinu u univerzitetskim arhivama.  I da se onda putem podsticaja i kreditiranja osnuje kompanija koja će proizvoditi BH upaljač ili bilo koji drugi proizvod koji je potreban na tržištu. A šta je to potencijalna šansa za proizvoditi, opet može biti tema nekog rada koji će se prezentirati od strane univerziteta BH javnosti.

U ovom radu ću se malo osvrnuti na silovanje visokog obrazovanja u BiH.

Za čitanje i download kompletnog rada molim Vas kliknite OVDJE!

 

Podrške razvoju biznisa u BiH

pokretanje_biznisa_ilustracija_tekst

 

Za čitanje i download kompletnog rada molim Vas kliknite OVDJE!

 

ZAKLJUČAK

Razlozi koji predstavljaju ozbiljne prepreke za razvoj biznisa u BiH se takođe odnose i na same poduzetnike, odnosno na  njihovu slabu poduzetničku inicijativu, manjak dobrih poslovnih ideja, nedovoljna znanja iz oblasti biznisa,  te generalna nezainteresovanost za preduzetništvo zbog opšte apatije u društvu.

Problem je što poduzetnici u BiH raspolažu sa svega trećinom znanja potrebnih za upravljanje, prije svega za upravljanje troškovima i finansijama uopšte. U nikada reformisanom obrazovnom sistemu manjka prenosa potrebnih znanja vezanih za preduzetništvo na mlade, uz hronični nedostatak mogućnosti za njihovu praktičnu primjenu.
Nećemo sebi da priznamo da su nam se u posljednje vrijeme, kao gljive poslije kiše, javili mnogi smjerovi na fakultetima vezani za menadžment i biznis, ali da se na njima studentima nude preuzeta znanja iz svjetske literature, ne vodeći računa o stvarnom stanju na terenu u BiH. Mnogi od tih profesora nažalost nikada ništa nisu radili u praksi.

Na ovo se još samo nadovezuje nedostatak poticajnih mjera, olakšica i financijskih sredstava od države, predugo vrijeme potrebno za registraciju biznisa sa prevelikim brojem potrebnih koraka, visoki trošak registracije, ne postojanje mjera poticanja izvoza malog biznisa uz administrativne prepreke izvozu, skromni uslovi privređivanja zbog visokih troškova proizvodnih (poslovnih) inputa, oštra strana konkurencija na domaćem tržištu itd.

Generalno gledajući, ako detaljno razmišljamo o svim problemima koje jedan poduzetnik ima ispred sebe prije nego krene sa nekim biznisom, onda on nikad ništa ne bi uradio.

Da bi ideja „poduzetničkog duha“ konačno zaživjela u BiH nužno je raditi na njenoj promociji i izgradnji preduzetničkog stava još kod najranijih uzrasta. U obrazovnim sistemima, a posebno u osnovnom i srednjem obrazovanju, je potrebno uvesti promjene koje će omogućiti mladima da na vrijeme razviju svoje poduzetničke vještine.  Uz to,  treba raditi na jačanju informiranosti poduzetnika, zaštiti domaće proizvodnje, stimulaciji izvoza, značajnijoj finansijskoj podršci, pojednostavljivanju administrativnih procedura i smanjivanju poreza. Veoma je bitno da se pojednostavi i pojeftini proces registacije svih pravnih oblika poslovne djelatnosti.  Kroz inicijativu koja će koordinisati aktivnosti i odgovornosti domaćih institucija, morala bi se razviti nedostajuća sistemska podrška novonastalim preduzećima pokrenutim od strane mladih poduzetnika neposredno nakon njihovog stupanja na tržište.

Međunarodni institucije sa svojim projektima imaju značajnu ulogu u edukaciji, savjetodavnim aktivnostima i jačanju infrastrukture za podršku razvoju. Poduzetnici u BiH ih trebaju maksimalno koristiti sarađivati s njima prvenstveno zbog transfera know-how i finansijske podrške za realizaciju svojih programa.

 

Za čitanje i download kompletnog rada molim Vas kliknite OVDJE!

CASE-STUDY COMPETITION „How can the EU do better in your country/Balkans?”

west-balkans-eu

In this paper, I will try to focus clearly on assessing the EU performance, primarily in Bosnia and Herzegovina but also in the Balkans, through “The School of Political Studies of the Council of Europe in B&H” and “Educational cycle of Political Academy of the Party of Democratic Action B&H”. I'm very familiar with these two programs because I have recently attended them.

The aim of this paper is to provide constructive criticism regarding EU performance of these two programs of political education for young people, which would help the EU to raise its efficiency and maximize its results in B&H and the Balkans by offering fresh and creative approaches that address its shortcomings.

To read & download the full paper please visit:

http://www.slideshare.net/zuitus/case-study-competition-how-can-the-eu-do-better-in-your-country-balkans

2012 na recenziji

The WordPress.com stats helper monkeys prepared a 2012 annual report for this blog.

Here's an excerpt:

600 people reached the top of Mt. Everest in 2012. This blog got about 2.600 views in 2012. If every person who reached the top of Mt. Everest viewed this blog, it would have taken 4 years to get that many views.

Click here to see the complete report.

%d bloggers like this: