Posts Tagged ‘ Sanel Prelic ’

Međunarodna ljetna škola Atlantskog vijeća BiH u Neumu

Konačno pristupanje u NATO članstvo omogućilo bi BiH najvažniji zaokret od Daytona

Neum

     „Uspješna priča sa Balkana – uspostavljanje regionalne sigurnosti i poboljšanje stabilnosti” naziv je ljetne škola koju je u periodu 14-18 juli 2014. godine u Neumu organizovalo Atlantsko vijeće BiH u partnerstvu sa Odjelom za javnu diplomaciju NATO-a i uz podršku Atlantskog vijeća iz Brisela. Unatoč raznovrsnosti mnogih panel diskusija i učesnika, na ljetnoj školi se uglavnom diskutovalo o sigurnosnim integracijama BiH i Balkana, integraciji zemalja Zapadnog Balkana u NATO i saradnji zemalja regije na području odbrane i sigurnosti, a posebna pažnja je bila posvećena tome kakva je pozicija BiH 19 godina nakon Daytona.

Učesnici mladi iz 15 zemalja, panelisti stručnjaci, zvaničnici i osobe iz javnog života

      Mediji u svojim površnim izvještajima o ovakvim događajima, uglavnom nastoje da naglase prisustvo „najpoznatijih zvaničnika“ prenoseći njihove izjave, a pri tome ne ulazeći uopšte u suštinu samog događaja. Ja to ovdje naravno neću uraditi. Samo ću reći da su tokom četverodnevne ljetne škole, osam panel diskusija, dva okrugla stola, te po jedne otvorene debate i diskusije o specijalnoj temi, kao gosti predavači i moderatori prisustvovali visoki zvaničnici međunarodne zajednice i NATO snaga, ambasadori svjetskih zemalja, univerzitetski profesori ali i brojne poznate ličnosti iz javnog života sa područja Balkana.

    Akcenat bih ipak stavio na učesnike ljetne škole čiju selekciju je izvršilo Atlantsko vijeće. Izabrano je tridesetak kvalitetnih mladih osoba iz 15 zemalja, sa jakom akademskom pozadinom, a oni su pored aktivnog učešća na svim programima ljetne škole, uporedo radili na izradi policy papers u okviru jedne od pet radnih grupa formiranih prilikom prijave kandidata. Progres gender mainstreaming-a (implementacija UNSCR 1325) na Zapadnom Balkanu, Razmjena odbrambenih sposobnosti u regionu, Uključivanje manjina i dijaspore u promociji euroatlantskih integracija, Promoviranje kolektivne strategije za borbu protiv cyber napada i Integracija partnera Zapadnog Balkana u NATO, bile su teme za koje su do kraja ljetne škole kreirani i prezentirani konkretni, te moram priznati zaista jako kvalitetni policy papers, a koji će biti objavljeni od strane Atlanskog vijeća u narednom periodu.

Uloga međunarodne zajednice u zastoju BiH na euroatlanskom putu

     Mislim da se dosadašnji angažman međunarodne zajednice u BiH može okarakterisati kao uglavnom neuspješan, a kao jedan od glavnih razloga smatram nerazumijevanje i nezainteresiranost za BiH od strane predstavnika te zajednice, koji su po raznim osnovama (a nekada i za kaznu) odabrani za „službovanje“ u našoj zemlji.

     Nakon iskustva sa mladim budućim diplomatama iz EU na ovoj školi, mislim da bi jedno od realnih rješenja za gore navedeni problem mogla biti i temeljna edukacija mladih i budućih predstavnika međunarodne zajednice u BiH o zemlji u koju dolaze raditi. Ta edukacija bi bila fokusirana na samu prirodu naše zemlje i stvarne izazove sa kojim se ona suočava. Kada bi barem svoje mandate počinjali, a ne završavali razumijevanjem konstatacije našeg nobelovca Ive Andrića koji kaže da „tamo gdje prestaje logika, počinje Bosna“, ubjeđen sam da njihove plate, koje dosežu astronomske cifre i do 25.000 eura, ne bi bile uzalud potrošene. I kada bi se ti isti predstavnici međunarodne zajednice o stanju i izazovima u BiH informisali od strane građana, a ne od strane predstavnika aktuelne vlasti (koji uvijek predstavljaju situaciju idealnom ili krajnje katastrofalnom) siguran sam da bi se dolazilo do konkretnih rješenja koja bi našu zemlju jako brzo približila euroatlanskim integracijama.

Sporo provođenje reformi ključni razlog zastoja BiH u procesu eurointegracija

     A što se tiče BiH i njene integracije u NATO, mišljenja koja sam čuo na ovoj konferenciju su bila podijeljena. Jedni tvrde da su svi uslovi ispunjeni i da ćemo vrlo brzo postati član ovog najsnažnijeg političkog i vojnog saveza na svijetu. Drugi kažu kako BiH kao posljednji uslov za ispunjenje uslova iz Mape puta mora uknjižiti 63 perspektivne vojne lokacije na Ministarstvo odbrane BiH, međutim ovo tehničko pitanje je ipak postalo političko, te domaći lideri moraju sjesti i u cijeloj priči pronaći zajednički interes kako bi BiH mogla napredovati. Pesimisti su govorili o minimalno nekih 8-10 narednih godina koje su nam potrebne za pristup NATO-u.

   Bilo kako bilo, predstavnici NATO-a u našoj zemlji su istakli kako su zainteresirani da BiH što prije postane punopravnom članicom Sjevernoatlantskog saveza, te da će sve strukture NATO-a i dalje pružati punu podršku domaćim vlastima u tom nastojanju. Njihov krajnji cilj je da BiH dobije odbrambene i sigurnosne strukture kompatibilne s NATO standardima, koje će biti pod nadzorom demokratski izabrane civilne vlasti. Ali su pred nama brojni izazovi kako bismo došli do tog cilja. Upozoreno je da se reforme u BiH provode suviše sporo, te da zbog toga BiH zaostaje u procesu eurointegracija. Opće je poznato da prepreke u provođenju reformi najvećim dijelom čine lideri političkih stranaka u BiH.

NATO još uvijek nije izgubio strpljenje i na usluzi je narodima BiH

     Glavni sekretar NATO saveza je prilikom svog nedavnog posjeta BiH jasno poručio kako je međunarodna zajednica prosto frustrirana sporošću, ili, tačnije, nedostatkom volje bh. političara da konačno postignu konsenzus oko svih spornih pitanja, a koja se vežu uz put BiH u euroatlantske integracije. Bez obzira na sve to, NATO još uvijek nije izgubio strpljenje i na usluzi je narodima BiH da postanu članovi NATO obitelji. Međutim moramo znati da svako strpljenje ima i neku svoju granicu.

     Ohrabrujuće je što se i misija NATO-a u našoj zemlji dosta usmjerila na rad sa mladim ljudima na dosta različitih nivoa, te da upravo u mladim naraštajima prepoznaju kapacitet i kvalitet za nužnim promjenama. Jer mladi u BiH najvećim dijelom razumiju i dijele isto mišljenje da bi ulaskom u NATO naša zemlje imala trajni mir i svjetliju budućnost. A samo onda je moguće usmjeriti se na ekonomski razvoj koji nam svakako treba biti prioritet.

I na kraju, zaista sam ponosan i sretan što sam oficijelno postao i dio Atlantskog Vijeća BIH, te predstavnik YATA BiH (The Youth Atlantic Treaty Association) za Tuzlanski Kanton. Posebno sam zahvalan predsjednici ATA BiH doc. dr. sc. Dijani Gupta na imenovanju, kao i svim sjajnim osobama iz YATA BiH na odličnoj organizaciji ljetne škole u Neumu. Iskreno se nadam da ćemo i u budućnosti sarađivati na projektima koji su u interesu BiH.

Neum 1

World Cup of Corporate Social Advertising – Made by Zuitus

Kako ste mogli primjetiti, blog  Z.U.I.T. se sastoji od dva dijela. Prvi se bavi novinarstvom dok je drugi rezervisan za nauku.

Iako nije član akademske zajednice (mada u kakvom se stanju ona trenutno nalazi, možda je i bolje tako) , Zuitus pravi revulucionaran potez i počinje da piše o temi o kojoj se u našoj sredini još uvijek malo zna, ali je zato u svijetu već dugo mainstream.

Radi se o Corporate Social Responsibility.  Odmah da se razumijemo malo koja kompanija voli CSR label, nego  preferiraju ovaj koncept zvati i Corporate responsibility, Corporate citinzenship ili building  sustainable business.

Kao  polaznu tačku priče o CSR napravio sam prezentaciju World Cup of Corporate Social Advertising, kolekciju  Corporate Social Advertising radova koji možete pogledati OVDJE!

Pogledajte prezentaciju do kraja  kako biste saznali ko je stigao do finala!


Emigrirati ili ne emigrirati?

Mlad si? Završio si školu? Hoćeš da radiš? Ne možeš se zaposliti? I sada si jako, jako ljut zbog toga? Na državu i vlast generalno? Želiš da napustiš BiH? Govoriš kako bi, kada emigriraš, za mjesto sastanka sa svojim najmilijim birao Budimpeštu ili Ljubljanu…samo da se u BiH nikada više ne vraćaš?

Recesija

Eh, pa nisi baš potpuno informisan i nemaš predstavu da to nije samo problem tvoje zemlje i tvoje vlasti (generalno) na koju si toliko kivan. A na kraju krajeva gdje ćeš i kako ćeš?

Nisi ni svjestan da je globalno problem nezaposlenosti mnogo raširen i da i tamo negdje, gdje žarko želiš da odeš, vjerovatno će te isti problem dočekati. Budi siguran da svijet tebe i nije baš toliko željan koliko misliš. Predstavljati ćeš  čak i problem za njih i veoma brzo će željeti da te se riješe.

Izvini, osim ako nisi neki genijalac, pa će željeti što unosnije da iskoriste tvoj talenat. Bilo koju školu da si završio, tamo negdje gdje očajnički želiš da pobjegneš, neće je priznati i cijeniti koliko misliš. Raditi ćeš ono što ti se (u najboljem slučaju) ponudi kao jedino moguće. Naravno, daleko od onoga za što si se školovao i daleko ispod platnog razreda koji si umišljaš u glavi. Šljakati ćeš, šljakati i šljakati…Odmah ćeš morati zaboraviti na određene unikatne odrednice bosanskog identiteta kao što su socijalni život, familija, prijatelji, komšije…Tamo je to mnogo drugačije zamišljeno i drugačije se implementira u praksi.

Tuđe neće, svoje ne daju

Jer i tamo žive ljudi. Imaju svoje porodice, prijatelje, političke stranke, udruženja, sportske klubove itd.  Oni to žele za sebe i usled globalnih migracijskih tokova koji narušavaju strukturu njihovih habitata, ljuti su.  Većina je potajno fašističko-rasistički orijentirana i nostalgična za onim vremenom kada je sve to uglavnom bilo homogeno, nacionalno…njihovo.

Nije to više kao što je nekada bilo. Kao iz već narodnih predanja onih što su poslije II Svjetskog rata išli put Evrope koja je se gradila, pa se tamo dobro zarađivali za svoje usluge. Ili kao poslije poslijednjeg rata kada su svjetske granice i imigraciona politika prema balkanski narodima bile „olabavljene“ i mnogi su to iskoristili.

Sada te „generacije“ vidimo uglavnom tokom praznika. Dolaze ovdje kako bi nam malo „prosipali“ evropeizam, ažurirali nas novim trendovima, „cickali“ nam onim što oni imaju a mi ne. A zašto dolaze, ako je to tamo tako „superiška“ kako oni pričaju? Zašto sanjaju cijelo vrijeme dok su tamo o datumu kada će stići k nama?

Da nam se pojadaju kako je tamo sve skupo. Pa jeste, to znamo. Ili da zadovolje „potisnuti instikt“ balkanizma tako što će za relativno niske cijene ( u odnosu na prostor gdje sada borave) biti „hadžije“ i uživati u zemlji, kako je oni vole predstaviti strancima, u kojoj „pravila i zakoni ne važe… za one koji imaju pare“.

Izvinjavam se čitaocu, ali ovo bi bilo neka moja subjektivna petnaestogodišnja opservacija. Do gore navedenih kategorija je da promijene svoj imidž u javnosti tako što će više učestvovati u radu i podršci naših humanitarnih društava kao npr. Udruženja oboljenih od raznih vrsta zloćudnih tumora ili Udruženjima za djecu bez roditeljskog staranja. Iznosim problem, kritikujem, ali dajem i soluciju za moguće rješenje.


Nastavak diskusije je post : Kreiraj posao! (u pripremi…)

Set fotografija_Lukavac

Povod za objavljivanje seta fotografija vezanih za Lukavac je vrlo jednostavan. Naime, svaki put kada se nađem u situaciji da radim na nekom projektu, veliki dio vremena, koncentracije i živaca izgubim na pronalasku fotografija vezanih za temu.

Zbog toga želim da probam barem djelimično pokušati poštedjeti muka sve one koji rade projekte koji su vezani za grad Lukavac. To je moj mali doprinos zajednici korisnika interneta koji će u mojim fotografijama, u najboljem slučaju, pronaći “onu pravu” ili barem pronaći inspiraciju kako da je sami učine.

Fotografije su nastale tokom rada kao novinar dopisnik za Tuzlanski list i volonter u Općini Lukavac. Za objaviti sam izabrao samo određene…one koje za mene predstavljaju dio objektivom zaustavljenog vremena i vezuju me za određena iskustva.


Set fotografija možete pogledati OVDJE!


Sanel Prelić polaže autorska prava na sve vlastite sadržaje.  Neovlašteno korištenje bilo koje fotografije, bez dozvole vlasnika autorskih prava, smatra se kršenjem autorskih prava i podložno je tužbi.

Projekat_Metodologija istraživanja

NACRT NAUČNE ZAMISLI ZA IZRADU PROJEKTA ISTRAŽIVANJA

iz predmeta Metodologija istraživanja


UTICAJ AERO ZAGAĐENJA INDUSTRIJSKIH SUBJEKATA NA ZDRAVLJE GRAĐANA  LUKAVCA


Kompletan rad možete pronaći ako kliknete OVDJE!


U krugu od samo par kilometara oko grada Lukavca su  locirana tri  velika industrijska subjekta. To su “Fabrika sode Lukavac” (fabrika za proizvodnju sode), “Fabrika cementa Lukavac” (fabrika za proizvodnju cementa), i “Koksno-hemijski kombinat” (kombinat za proizvodnju koksa i kemikalija). Oni su uvijek bili nosioci privrednog razvoja ovog grada.

Istovremeno su ti subjekti, zbog  kompleksne vrste tehnološkog procesa, i veliki zagađivači životne sredine.

U trci za profitom industrijski subjekti povećavaju proizvodnju, a sve manje posvećuju pažnju zaštiti životne sredine.

Aero zagađenje (zagađenje zraka) industrijskih subjekata uvijek je predstavljalo  problem za zdravlje stanovnika ovoga grada.

Aero zagađenje  nastaje kada koncentracije određenih štetnih tvari  (polutanata) dostignu razine koje uzrokuju njegovu toksičnost. Polutanti dospijevaju u zrak emisijom iz velikih industrijskih postrojenja.

Problem je dakle u složenosti industrijske proizvodnje, tj njenim činiocima industrijskim subjektima koji ne mogu naći rješenje u kojoj mjeri da proizvode, a da to ne utiče na zdravlje građana.

Momir Bjelanović-Mićo – kazandžija

Tekst je objavljen u Tuzlanskom listu u decembru 2007. godine

Slike teksta pogledaj OVDJE!


Veliki majstor svoga zanata Momir Bjelanović-Mićo

Valjevac kaže da je najbolji kazandžija, a meni je drago što su svi iza mene!


U Puračiću živi osamdestogodišnji Momir Bjelanović-Mićo. Veliki majstor svoga zanata, nadaleko poznat po rakijskim kazanima koje pravi šezdest i pet godina.

“Valjevac kaže da je najbolji kazandžija, a meni je drago što su svi iza mene! Da je on najbolji, ja ne bi morao u Rumenki čovjeku ponovio napraviti kazan koji je on radio.”

Ma kazani su za mene igračka!

Mićo je sa petnaest godina počeo da radi u kazandžijskoj radnji njegovog oca, jednoj od najstarijih u Bosni. Pomagao je , učio, a već u dvadesetoj godini dobro isklesao zanat . Tada je počeo da radi  kao mašinski bravar u mehaničkoj radionici u Koksari , a u slobodno vrijeme  pravio rakijske kazane.

“Ma kazani su za mene igračka! Radio sam industrijska postrojenja, sve vrste hladnjaka, generalne opravke bagera i buldožera, a ne postoje pumpe koje nisam radio. Radio sam svega u boga miloga, nema šta nisam radio!

U Koksari je bila azotara, koja je mahom od bakra i prokrona. Tu smo radili razne hladnjake i izmjenjivače toplote od bakra. Onda smo radili na izljevanju kliznih ležajeva za turbine. Tu sam bio neprikosnoven i  nisam imao premca.”

Kao interesantan detalj, dok je radio u Koksari, izvaja:

“Radio sam posudu za kisikanu Rajlovac. Svi su odustali od tog posla pa i  Energoinvest. Trebalo je spojiti mesingane cijevi sa čeličnim cijevnim zidom.  Uzeo sam kastolinove elektrode iz Švicarske, koje spajaju i čelik i bakar i  ja sam to i uradio. Kada je to završeno, pozvan sam  u hotel Tuzla da proslavimo to . Mene je u međuvremenu neka gripa smlavila, nisam bio nizašta. Tako da nisam bio tu, iako je se na moje ime sjedilo.”

“Dokazao sam im da mi u Bosni radimo najbolje i najkvalitetnije kazane”

Za vrijeme rata Mićo je bio u Srbiji, gdje je radio ono što najbolje zna.

” U Srbiji sam ostavio u amanet dosta kazana, dok sam tamo radio . Dokazao sam im da mi u Bosni radimo najbolje i najkvalitetnije kazane u svijetu, a ne samo u Jugoslaviji.

Radio sam u Temerinu, kod Novog Sada, kazan od 650 litara. Desetak mojih kazana je otišlo u okolinu Bijeljine… “

Od kada je došao u Puračić, 1997.godine, Mićo ima posla preko glave. Njegov kazan vrijedi 4.500 KM, a narudžbe non stop pristižu. Kazani idu  u  sve krajeve Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske… pa čak i u Ameriku.

” Radio sam kazan i  za amerikanca koji je bio u bazi u Tuzli. Ja sam mu ga kalaisao 99% kalajem. Tu on može komotno da pravi destiliranu vodu. Ma bio je prezadovoljan. On je kazan u  kontajner, na brod i pravo u Kaliforniju…Valjda je do sada stigo’ sebi napraviti najbolji viski na svijetu u mom kazanu!

(Dodatak – tekst box)

Dok neko mašinom jednu smota, Mićo trideset bez mašine

“Cijevi koje su bile prave, a koje smotam, radim na prirodan način. Naspem vodu i pijesak u cijev i ostavim da se stalože. Voda mora biti starija. Onda to svežem najlonom i stavim u zamrzivač. Sutradan je ono smrzlo i ja ga onda smotam. Taj dio je omekšan, ali kada ga ja sredim i on je tvrdi.

Dok neko mašinom jednu smota, ja ću trideset bez mašine.

Niom Amidža – kolekcionar

Tekst objavljen u Tuzlanskom listu u decembru 2007. godine

Slike teksta (obavezno!) pogledaj OVDJE!


Strastveni kolekcionar starina Omerčić Nijaz zvani Niom Amidža iz Lukavca

ALI  ŠTA ĆU KADA VOLIM!

Zaista su rijetki  ljudi u BiH koji su toliki strastveni zaljubljenici u starine kao pedesetogodišnji Omerčić Nijaz zvani Niom Amidža iz Lukavca.

Ovog čovjeka privlači sve što je staro. Ima stare lampe, pegle, niklovane usisivače, jedno pet starih radio aparata, sedamdeset godina star džubox visoki sjaj, preko stotinu godina staru mašinu za šivenje i muzičku harmoniku, dva točka koja je kupio na Trebeviću i koja su ista kao iz filma Ben Hur… i vjerujte mi još mnogo toga.

Ipak najveća vrijednost koju posjeduje su  Old Tajmeri. Ima ih trideset i  najvjerovatnije  je, po broju Old Tajmera, najveći kolekcionar u BiH.

Osamdeset posto auta su u voznom stanju. Kada bi sabrali sve godine ovih Niomovih “ljepotana”,  oni bi zajedno imali oko 1000 godina. Cijena svega toga što posjeduje Omerčić Nijaz je zaista neprocijenjiva…

“Od 88’ sam se počeo baviti ovim hobijem. Krenuo sam prvo s folcikama i strastveni sam zaljubljenik u folcike, zbog toga što se na tim autima mogu kojekakve atraktivne prepravke i nadogradnje uraditi.

Imao sam vlastitih  10-15 folcika i onda kada je AJFOR  došao na naše područje, prva auta koja su oni počeli uzimati su bile folcike. Sticajem okolnosti čuli su za mene i počeli su dolaziti kod mene, tako da sam im ja prepravljao, održavao…kabriolete radio, široke gume ubacivao…

Sjećam se da sam prvu folciku u ratu uradio. Granate padaju, a ja kad dođe struja elektrodama varim i pravim bagija. Tako sam je  dobro uradio da se Ajforac toliko zainatio da je kupi… i daj i daj i… morao sam mu je na kraju prodati…

I tako sam polako počeo sa ovim starim autima da radim i da ih kupujem.  Narod me pita što to toliko kupujem . Ja  im kažem  “ljudi,  pa nisu to farmerke da će se sada pojaviti jedne i opet nove  za dva mjeseca. Ova auta se pojavljuju jednom i gotovo, više se ne pojavljuju.”

Najvrijedniji Niomovi ljubimci su Opel Kapiten 38’ godište, Opel Rekord 1700 P1, Princ 1000 68’ godište, Pežo 404 68’ godište, Taunus 12, Reno Major 66’ godište, Mercedes Reponja 66’ godište, Mercedes 116 SEL, Mercedes 108…

” Imam Moskvića 407 koji vodi porijeklo od jednog generala iz Goražda. Dvije godine sam se “natezao” s čovjekom da ga kupim, pa lagao, pa poturao ljude kao hoće ga za dijelove…i dok nije jednom “čučno” i rekao hajde kad si toliko uporan evo ti ga… Karakteristično za to auto je da ima u sebi tzv. lampaš radio i kad bi ga sada upalio u Lukavcu proradio bi u Doboju ili Žepču…

Imam i Volgu 60’ godište koju  sam našao u Nahorovom selu u zemunici koja je iskopana u brdu, a gore su bile rudarske trake, zemlja, balvani… dva balvana su istruhla i pala na nju, ali pošto je tvrda i masivna ništa je nije oštetilo. Za nju je karakteristično da ima volan od irvasovog roga…”

Ipak od svih auta koje Niom posjeduje dva mercedesa plijene najveću pažnju. U jednom se lično vozio predsjednik Saveznog izvršnog vijeća Branko Mikulić, a u drugom još uvijek nije niko.

“Mercedes Branka Mikulića je veoma atraktivan zbog toga što ima dosta niklovanih dijelova. Sve je na njemu originalno, ništa na njemu nije rađeno…

Policajac koji ga je dužio, lično ga je dovukao meni. Dva tri mjeseca smo vodili pregovore. Na jedvite jade mi ga je prodao samo iz razloga…  kaže on meni znaš šta znači ovakvo auto držati u Sarajevu na ulici. Poprilično sam ga platio…

Ovaj drugi Mercedes  je 123-ka  79’ godište ocarinjen, porez plaćen, nikada nisu table na njemu bile…i  on je specijalno za mog sina, čeka da ga on naslijedi. Zamislite kolika će mu cijena biti za 20 godina…

Želja mi je da imam ajkulu Bs 21. Nemam je, dvije prilike sam izgubio ali sam ponovo sam  tragu. Neku noć, kada sam pošao kod ženinih, čovjek izleti sa ajkulom BG tablice.  Ja odmah  za njim.  Blicaj,  blicaj,  dok ga nisam skrenuo. Dobio sam adresu kome da se javim u Beograd, pa će nadam se biti i jedna ajkula u mom vlasništvu.”

Najveći problem s kojim se Niom susreće je nedostatak garažnog prostora.

” S obzirom da je Cementara blizu cement mi non stop sipa po autima, a u dodiru s rosom zacementira se sve. Ja sam najveći potrošač sirćeta u BiH,  jer se jedino sirćetom može skinuti ova cemantna prašina sa auta. Tražio sam komad zemlje da mi daju za aute, ali  kod nas nažalost nema niko sluha za to. Mi nemamo izraženu kulturu prema starinama i sve to bacamo na otpad.

Samo da su auta oko mene mogao bi ih sačuvati, ali ovako je teško.

Dva veoma atraktivna i veoma na cijeni Audija 60-ke koji su proizvedeni u 44 000 primjeraka  su mi obili i otvorili haubu i macolama razbili blokove i vadili motore. Vjerujete li mi da sam plakao kada sam vidio šta su mi uradili…”

“Jest da je skup i zahtjevan, ovaj hobi je jako zanimljiv. Sve ovo radim samo iz ljubavi, a ne iz neke finansijske koristi.Ja se odmaram kada radim auta i oko auta. Meni je dan od 24 sata malo, kada ga provodim radeći na autima. Najdraže mi je kada se na kapiji pojavi neki tinejdžer koji me pita da mu pokažem neko auto. Onda bi cijeli dan, ako treba ostavio, da mu pričam, pokažem i objasnim sve oko auta i  da tako  stekne ljubav i postane zaljubljenik u auta dok je mlad…

I želja mi je da u saradnji sa opštinskim vlastima  napravim jednom godišnje  izložbu Old Timera u Lukavcu. Ja ne bi ništa prodavao, samo bi jedno 10 ekstra sređenih auta izložio da ljudi vide i sami se uvjere u ljepotu i vrijednost ovih auta… “

(dodatak -Tekst box)

Osim Old Timera Niom je pasionirani zaljubljenik i u replike auta koje je vrlo teško naći i koji su unikati. Prosječna vrijednost ovih replika je 50 eura.  Nalazi ih na razne načine. Donose  mu ih ljudi  donese iz Austrije, Njemačke, Egipta…

“Sada sam toliko i u te igračke  zarazio da i tu polijepo para dajem. Ali šta ću kada volim…”

%d bloggers like this: