Posts Tagged ‘ Zuitus ’

World Cup of Corporate Social Advertising – Made by Zuitus

Kako ste mogli primjetiti, blog  Z.U.I.T. se sastoji od dva dijela. Prvi se bavi novinarstvom dok je drugi rezervisan za nauku.

Iako nije član akademske zajednice (mada u kakvom se stanju ona trenutno nalazi, možda je i bolje tako) , Zuitus pravi revulucionaran potez i počinje da piše o temi o kojoj se u našoj sredini još uvijek malo zna, ali je zato u svijetu već dugo mainstream.

Radi se o Corporate Social Responsibility.  Odmah da se razumijemo malo koja kompanija voli CSR label, nego  preferiraju ovaj koncept zvati i Corporate responsibility, Corporate citinzenship ili building  sustainable business.

Kao  polaznu tačku priče o CSR napravio sam prezentaciju World Cup of Corporate Social Advertising, kolekciju  Corporate Social Advertising radova koji možete pogledati OVDJE!

Pogledajte prezentaciju do kraja  kako biste saznali ko je stigao do finala!


Emigrirati ili ne emigrirati?

Mlad si? Završio si školu? Hoćeš da radiš? Ne možeš se zaposliti? I sada si jako, jako ljut zbog toga? Na državu i vlast generalno? Želiš da napustiš BiH? Govoriš kako bi, kada emigriraš, za mjesto sastanka sa svojim najmilijim birao Budimpeštu ili Ljubljanu…samo da se u BiH nikada više ne vraćaš?

Recesija

Eh, pa nisi baš potpuno informisan i nemaš predstavu da to nije samo problem tvoje zemlje i tvoje vlasti (generalno) na koju si toliko kivan. A na kraju krajeva gdje ćeš i kako ćeš?

Nisi ni svjestan da je globalno problem nezaposlenosti mnogo raširen i da i tamo negdje, gdje žarko želiš da odeš, vjerovatno će te isti problem dočekati. Budi siguran da svijet tebe i nije baš toliko željan koliko misliš. Predstavljati ćeš  čak i problem za njih i veoma brzo će željeti da te se riješe.

Izvini, osim ako nisi neki genijalac, pa će željeti što unosnije da iskoriste tvoj talenat. Bilo koju školu da si završio, tamo negdje gdje očajnički želiš da pobjegneš, neće je priznati i cijeniti koliko misliš. Raditi ćeš ono što ti se (u najboljem slučaju) ponudi kao jedino moguće. Naravno, daleko od onoga za što si se školovao i daleko ispod platnog razreda koji si umišljaš u glavi. Šljakati ćeš, šljakati i šljakati…Odmah ćeš morati zaboraviti na određene unikatne odrednice bosanskog identiteta kao što su socijalni život, familija, prijatelji, komšije…Tamo je to mnogo drugačije zamišljeno i drugačije se implementira u praksi.

Tuđe neće, svoje ne daju

Jer i tamo žive ljudi. Imaju svoje porodice, prijatelje, političke stranke, udruženja, sportske klubove itd.  Oni to žele za sebe i usled globalnih migracijskih tokova koji narušavaju strukturu njihovih habitata, ljuti su.  Većina je potajno fašističko-rasistički orijentirana i nostalgična za onim vremenom kada je sve to uglavnom bilo homogeno, nacionalno…njihovo.

Nije to više kao što je nekada bilo. Kao iz već narodnih predanja onih što su poslije II Svjetskog rata išli put Evrope koja je se gradila, pa se tamo dobro zarađivali za svoje usluge. Ili kao poslije poslijednjeg rata kada su svjetske granice i imigraciona politika prema balkanski narodima bile „olabavljene“ i mnogi su to iskoristili.

Sada te „generacije“ vidimo uglavnom tokom praznika. Dolaze ovdje kako bi nam malo „prosipali“ evropeizam, ažurirali nas novim trendovima, „cickali“ nam onim što oni imaju a mi ne. A zašto dolaze, ako je to tamo tako „superiška“ kako oni pričaju? Zašto sanjaju cijelo vrijeme dok su tamo o datumu kada će stići k nama?

Da nam se pojadaju kako je tamo sve skupo. Pa jeste, to znamo. Ili da zadovolje „potisnuti instikt“ balkanizma tako što će za relativno niske cijene ( u odnosu na prostor gdje sada borave) biti „hadžije“ i uživati u zemlji, kako je oni vole predstaviti strancima, u kojoj „pravila i zakoni ne važe… za one koji imaju pare“.

Izvinjavam se čitaocu, ali ovo bi bilo neka moja subjektivna petnaestogodišnja opservacija. Do gore navedenih kategorija je da promijene svoj imidž u javnosti tako što će više učestvovati u radu i podršci naših humanitarnih društava kao npr. Udruženja oboljenih od raznih vrsta zloćudnih tumora ili Udruženjima za djecu bez roditeljskog staranja. Iznosim problem, kritikujem, ali dajem i soluciju za moguće rješenje.


Nastavak diskusije je post : Kreiraj posao! (u pripremi…)

Set fotografija_Lukavac

Povod za objavljivanje seta fotografija vezanih za Lukavac je vrlo jednostavan. Naime, svaki put kada se nađem u situaciji da radim na nekom projektu, veliki dio vremena, koncentracije i živaca izgubim na pronalasku fotografija vezanih za temu.

Zbog toga želim da probam barem djelimično pokušati poštedjeti muka sve one koji rade projekte koji su vezani za grad Lukavac. To je moj mali doprinos zajednici korisnika interneta koji će u mojim fotografijama, u najboljem slučaju, pronaći “onu pravu” ili barem pronaći inspiraciju kako da je sami učine.

Fotografije su nastale tokom rada kao novinar dopisnik za Tuzlanski list i volonter u Općini Lukavac. Za objaviti sam izabrao samo određene…one koje za mene predstavljaju dio objektivom zaustavljenog vremena i vezuju me za određena iskustva.


Set fotografija možete pogledati OVDJE!


Sanel Prelić polaže autorska prava na sve vlastite sadržaje.  Neovlašteno korištenje bilo koje fotografije, bez dozvole vlasnika autorskih prava, smatra se kršenjem autorskih prava i podložno je tužbi.

Projekat_Metodologija istraživanja

NACRT NAUČNE ZAMISLI ZA IZRADU PROJEKTA ISTRAŽIVANJA

iz predmeta Metodologija istraživanja


UTICAJ AERO ZAGAĐENJA INDUSTRIJSKIH SUBJEKATA NA ZDRAVLJE GRAĐANA  LUKAVCA


Kompletan rad možete pronaći ako kliknete OVDJE!


U krugu od samo par kilometara oko grada Lukavca su  locirana tri  velika industrijska subjekta. To su “Fabrika sode Lukavac” (fabrika za proizvodnju sode), “Fabrika cementa Lukavac” (fabrika za proizvodnju cementa), i “Koksno-hemijski kombinat” (kombinat za proizvodnju koksa i kemikalija). Oni su uvijek bili nosioci privrednog razvoja ovog grada.

Istovremeno su ti subjekti, zbog  kompleksne vrste tehnološkog procesa, i veliki zagađivači životne sredine.

U trci za profitom industrijski subjekti povećavaju proizvodnju, a sve manje posvećuju pažnju zaštiti životne sredine.

Aero zagađenje (zagađenje zraka) industrijskih subjekata uvijek je predstavljalo  problem za zdravlje stanovnika ovoga grada.

Aero zagađenje  nastaje kada koncentracije određenih štetnih tvari  (polutanata) dostignu razine koje uzrokuju njegovu toksičnost. Polutanti dospijevaju u zrak emisijom iz velikih industrijskih postrojenja.

Problem je dakle u složenosti industrijske proizvodnje, tj njenim činiocima industrijskim subjektima koji ne mogu naći rješenje u kojoj mjeri da proizvode, a da to ne utiče na zdravlje građana.

Momir Bjelanović-Mićo – kazandžija

Tekst je objavljen u Tuzlanskom listu u decembru 2007. godine

Slike teksta pogledaj OVDJE!


Veliki majstor svoga zanata Momir Bjelanović-Mićo

Valjevac kaže da je najbolji kazandžija, a meni je drago što su svi iza mene!


U Puračiću živi osamdestogodišnji Momir Bjelanović-Mićo. Veliki majstor svoga zanata, nadaleko poznat po rakijskim kazanima koje pravi šezdest i pet godina.

“Valjevac kaže da je najbolji kazandžija, a meni je drago što su svi iza mene! Da je on najbolji, ja ne bi morao u Rumenki čovjeku ponovio napraviti kazan koji je on radio.”

Ma kazani su za mene igračka!

Mićo je sa petnaest godina počeo da radi u kazandžijskoj radnji njegovog oca, jednoj od najstarijih u Bosni. Pomagao je , učio, a već u dvadesetoj godini dobro isklesao zanat . Tada je počeo da radi  kao mašinski bravar u mehaničkoj radionici u Koksari , a u slobodno vrijeme  pravio rakijske kazane.

“Ma kazani su za mene igračka! Radio sam industrijska postrojenja, sve vrste hladnjaka, generalne opravke bagera i buldožera, a ne postoje pumpe koje nisam radio. Radio sam svega u boga miloga, nema šta nisam radio!

U Koksari je bila azotara, koja je mahom od bakra i prokrona. Tu smo radili razne hladnjake i izmjenjivače toplote od bakra. Onda smo radili na izljevanju kliznih ležajeva za turbine. Tu sam bio neprikosnoven i  nisam imao premca.”

Kao interesantan detalj, dok je radio u Koksari, izvaja:

“Radio sam posudu za kisikanu Rajlovac. Svi su odustali od tog posla pa i  Energoinvest. Trebalo je spojiti mesingane cijevi sa čeličnim cijevnim zidom.  Uzeo sam kastolinove elektrode iz Švicarske, koje spajaju i čelik i bakar i  ja sam to i uradio. Kada je to završeno, pozvan sam  u hotel Tuzla da proslavimo to . Mene je u međuvremenu neka gripa smlavila, nisam bio nizašta. Tako da nisam bio tu, iako je se na moje ime sjedilo.”

“Dokazao sam im da mi u Bosni radimo najbolje i najkvalitetnije kazane”

Za vrijeme rata Mićo je bio u Srbiji, gdje je radio ono što najbolje zna.

” U Srbiji sam ostavio u amanet dosta kazana, dok sam tamo radio . Dokazao sam im da mi u Bosni radimo najbolje i najkvalitetnije kazane u svijetu, a ne samo u Jugoslaviji.

Radio sam u Temerinu, kod Novog Sada, kazan od 650 litara. Desetak mojih kazana je otišlo u okolinu Bijeljine… “

Od kada je došao u Puračić, 1997.godine, Mićo ima posla preko glave. Njegov kazan vrijedi 4.500 KM, a narudžbe non stop pristižu. Kazani idu  u  sve krajeve Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske… pa čak i u Ameriku.

” Radio sam kazan i  za amerikanca koji je bio u bazi u Tuzli. Ja sam mu ga kalaisao 99% kalajem. Tu on može komotno da pravi destiliranu vodu. Ma bio je prezadovoljan. On je kazan u  kontajner, na brod i pravo u Kaliforniju…Valjda je do sada stigo’ sebi napraviti najbolji viski na svijetu u mom kazanu!

(Dodatak – tekst box)

Dok neko mašinom jednu smota, Mićo trideset bez mašine

“Cijevi koje su bile prave, a koje smotam, radim na prirodan način. Naspem vodu i pijesak u cijev i ostavim da se stalože. Voda mora biti starija. Onda to svežem najlonom i stavim u zamrzivač. Sutradan je ono smrzlo i ja ga onda smotam. Taj dio je omekšan, ali kada ga ja sredim i on je tvrdi.

Dok neko mašinom jednu smota, ja ću trideset bez mašine.