Katolički Božić
Tekst objavljen u Tuzlanskom listu u decembru 2007. godine
TRADICIONALNI BOŽIĆNI OBIČAJI U BISTARCU
Danas djeca žive u izobilju, imaju svega i nemal im je svaki dan Božić… Prije je bilo puno veselije
Uoči ovogodišnje Badnjice i Božića bili smo u Bistarcu, i posjetili kuću Kate i Petra Mijatovića koji su nam kao istinski katolici sa zadovoljstvom pričali o nastupajućim božićnim praznicima i običajima.
Petar zvani Pero ima šezdeset i devet godina i dobro pamti kako su se Božići dočekivali kada je još bio dijete.
” Prije je to bilo strožije…nema jesti dok se Bogu ne pomoliš. Nas je bilo devetero djece u kući i kada se stavi na sto posna večera, dvoje djece koje roditelji odaberu, donosila su veliku šerpu u kojoj je bila gibanica.
I djeca ulaze na vrata i kažu: ” Hvaljen Bog, sretna badnjica…” i stavljaju tu gibanicu pred roditelje. Onda poljubiš majku, oca i ostalu braću i sestre… Tako je to hodalo prije, a danas rijetko da se praktikuju ti običaji “.
O tome koja je razlika između nekadašnjih i sadašnjih dočekivanja Božića, Pero kaže:
” Prije je značaj bio puno veći. Poštovalo se više, cijenilo se više… A da ti pravo kažem, dok je se to poštovalo i bilo je reda nekakvog.
Prije je bilo više djece i djeca su se više radovala božiću i uskrsu. A danas djeca žive u izobilju, imaju svega i nemal im je svaki dan božić… Prije je bilo puno veselije. Kolo je znalo igrati do dva do tri sata naveče ovde kod škole u Bistarcu. “.
A supruga Kata dodaje:
” Svi su bili u našoj nošnji i cure i momci…a lijepo izgledaju svi u toj nošnji. Prije se nosila ova naša tradicionalna nošnja koja je sve ručni rad sa čemberom, košulje sa lijepim izrađajima, tkanica što se opaše oko struka, čerma sa zlatnim vezom, dukati i načelo i na nošnju…
Pa momci prate djevojke do kuće. Tada su vremena bila strožija i nisu momci smjeli ući djevojkama u kuću. Ali ja kažem, ova su vremena bolja za omladinu “.
Prije rata, Kata je gostovala u emisiji “Znanje imanje” i izabrana je za najljepšu ženu u tradicionalnoj narodnoj nošnji.
“Ovi moji Bistarčani kažu meni “otet će ti bolan ženu”, a ja njima kažem “hajde kada valja meni, neka valja i drugom”.
U svakoj istinskoj katoličkoj obitelji pred nastupajuće božićne praznike posla je preko glave. Pripremaju se razna jela, kolači… Tako je i u kući Mijatovića.
” Kao i svake godine, obavezno za badnjicu pripremam posnu večeru. Pravim grah zvani pava na gusto, od kupusa prokolu, gibanicu sa orasima i pekmezom od jabuka…Upaliti ćemo tri svijeće u posudi sa pšenicom i uz molitvu sa našim najbližim dočekati božić “, kaže Kata.
” Posno će se jesti do ponoći u ponedjeljak. Tada se ide na pomoćku u crkvu i onda posle se dolazi kući, čestita se božić, zdravi se i ko može jede i meso, pečenicu, keške od pšenice sa pilećim mesom, sarmu, supe, raznovrstne kolače, salnjaci, šapice… “, kaže Pero.
I na kraju razgovora Pero poručuje:
” Običaje treba nastaviti cijeniti i poštovati, bez obzira o kojoj religiji je riječ, jer ako si pošten čovjek, pravilno razmišljaš i zrelo razmišljaš, nikakve veze nema šta si ti po vjeroispovjesti ili šta sam ja… važno je samo da li si dobar i pošten čovjek “.
Z.U.I.T. 